Održivi turizam

Riječ je o razvoju održivog turizma koji lokalnom stanovništvu nudi obrazovanje i zanatske sposobnosti te time, dugoročno, omogućava bolji život. Dva su geografa tu ideju oprimjerili u jednoj provinciji u Zambiji. Ideja o drukčijem turizmu u Zambiji nastala je prije otprilike četiri godine – jedna je turistička agencija, koja se uglavnom bavi edukativnim i kulturnim putovanjima, uspostavila vezu s geografima u Bochumu te ih zamolila da im razrade koncepciju održivog turizma u zambijskoj zapadnoj provinciji. Elmar Schulte-Tigges jedan je od autora tog projekta: «Putnička je agencija imala dugogodišnje kontakte s tom regijom koja do danas nije previše frekventna. Osim što joj je bilo stalo do prednosti za nju samu i poslati tamo turiste, agencija je istodobno htjela da i regija ima pozitivan ishod, time što će implementirati oblike turizma koje su osmislili stručnjaci.»

Održivost uključuje obrazovanje lokalnog stanovništva

Održivo pritom prvenstveno znači jedno: turizam, odnosno novac koji se turizmom zarađuje, koristi se kako bi se u takozvanom domaćem centru znanja (Indigenous Knowlegde Center) – nekoj vrsti kulturno-obrazovne institucije – koristili resursi na licu mjesta, a da pritom budu ekološki i sociološki podnošljivi. Istodobno to znači obrazovanje lokalnog stanovništva. Ono, naime, ne bi trebalo od turizma profitirati samo sezonski, nego dugoročno i stalno. «Kada netko uči voziti neko vozilo, tada mu to možda može koristiti i izvan turističke sezone – na primjer, ako radi za neku organizaciju koja skrbi o životu u divljini. A za vrijeme turističke sezone može tu svoju vještinu koristiti kako bi kao turistički vodič razvozio turiste.»

Turistički smještaj kao učionica

Drugu mogućnost kako održivo koristiti turizam bohumski znanstvenici vide u okviru korištenja turističkog smještaja. U poznatim afričkim lođama (lodges) u različitim regionalnim centrima trebala bi nastati područja za obrazovanje i usavršavanje lokalnog stanovništva. U vrtu oko tih naselja mogu stjecati znanja o poljoprivredi i povrtlarstvu, u radionici se mogu obučavati i usavršavati zanatlije i mehaničari. Sve to bi se trebalo događati u podsezoni, kada većina lođa u zapadnoj provinciji Zambije stoje prazne. Geografima je pritom osobito bitno očuvanje tradicionalnih vrijednosti i kulturnih posebnosti. One se na takvom mjestu mogu popisati i za dolazeće generacije sačuvati u knjigama. Jer, pod utjecajem Zapada, ali i umiranjem starijih, tradiciji okrenutih stanovnika, sve više se gubi i izvorna kultura. Koliko je takvo osiguranje potrebno, pokazuje i jedan primjer koji je za vrijeme svog boravka u Africi doživio Elmar Schulte-Tigges: «Problem je što ljudi ne mogu navesti sasvim posebne brojke – najaktualnija statistika o stanovništvu nekog sela, koju sam prije dva mjeseca imao u rukama, bila je iz 1991. I unosi se još uvijek olovkom u knjigu koja je i sama stara 50 godina.»

Za realizaciju projekta nedostaje novac

Načelno su i u Zambiji vrlo otvoreni prema konceptu održivog turizma. No, domaće je stanovništvo često mislilo da će znanstvenici iz Bochuma sljedeći put doći s bagerima i dizalicama kako bi svoju namjeru proveli u djelo. Za to nedostaje novac – osobito nakon što je jedan od potencijalnih sponzora odustao od tog projekta, naglašava Raimund Pahs, koautor studije: «Imali smo, doduše, kontakt s tom zakladom ‹Officium et humanum›. To su ljudi koji su voljni ući u projekt i koji su signalizirali da bi pod određenim okolnostima dali novac. No, uvijek kada je riječ o nekoj zakladi, mora se zajamčiti da će novac koji se daje za neki projekt biti za to i iskorišten.»

Ohrabrujući primjer Namibije

A za to su bohumski znanstvenici morali imenovati nekog predstavnika na licu mjesta, koji će biti osoba s kojom će se tamo kontaktirati. A budući da su Pahs i Schulte-Tigges još uvijek u izradi doktorske disertacije, projekt u Zambiji za sada je stavljen na led. No, to ne znači da se nikada neće realizirati: slična koncepcija razrađuje se na sjeveru Namibije. Tamo su bohumskom sveučilištu na raspolaganju ugledni partneri: Namibijsko sveučilište i tamošnje ministarstvo turizma i zaštite okoliša. Voditelj odsjeka za geografiju Sveučilišta u Bochumu profesor Bernhard Butzin naglašava: «Prvo ohrabrujuće svjetlo na horizontu nalazi se u tome da su za projekte takve vrste koji se odnose na turizam naišle na sluh kod ‹Air Namibije› kao i kod njemačkog ‹LTU-a› i oni su signalizirali potporu. No, morat će se pričekati hoće li se projekt tada stvarno moći i realizirati.»