Odiseja sjevernokorejskih izbjeglica
20. lipnja 2013
Slučaj devetero mladih Sjevernokorejaca u dobi između 14 i 18 godina (prema nekim izvorima i 22 godine) koji su krajem svibnja uhićeni u Laosu i preko Kine vraćeni u Sjevernu Koreju ponovo je skrenuo pozornost na situaciju izbjeglica iz te komunističke zemlje.
Ujedinjeni narodi kritiziraju Laos i Kinu jer se nisu pridržavali UN-ove konvencije o izbjeglicama. Po njoj izbjeglice koje ilegalno uđu u neku zemlju ne smiju biti vraćene u svoju domovinu ako im tamo zbog bijega prijeti zatvor ili druge drakonske kazne.
Vlasti u Sjevernoj Koreji izbjeglice smatraju izdajnicima kojima prijeti i do pet godina prisilnog rada - što je još razmjerno blaga kazna. U "teškim" slučajevima koji podrazumijevaju takozvano "neprijateljsko djelovanje" izbjeglicama prijeti doživotna robija ili čak smrtna kazna. Prema procjeni južnokorejskih stručnjaka iz centra Database Center for North Korean Human Rights sa sjedištem u Seoulu oko pet posto od ukupno 100.000 do 200.000 zatvorenika u sjevernokorejskom sustavu gulaga su ljudi koji su pokušali pobjeći iz zemlje.
25.000 izbjeglica u Južnoj Koreji
Laos je dosad, kao i Tajland, smatran relativno sigurnom postajom za izbjeglice iz Sjeverne Koreje, koji tajnim putevima preko Kine i drugih zemalja jugoistočne Azije dospiju u Južnu Koreju. Kina, međutim, one koji iz njezine savezničke zemlje Sjeverne Koreje ilegalno uđu u Kinu smatra gospodarskim izbjeglicama koji ne potpadaju pod zaštitu UN-ove konvencije.
Za vrijeme Hladnoga rata broj ljudi koji su iz Sjeverne bježali u Južnu Koreju bio je malen. Od Korejskog rata (početkom 1950-ih godina) do 1999. registrirano je oko 1.100 izbjeglica. Do 2002. ih je došlo još toliko, a samo 2009. je na Jug pobjeglo gotovo 3.000 Sjevernokorejaca.
Prema navodima južnokorejskog Ministarstva za ponovno ujedinjenje trenutno u Južnoj Koreji živi oko 25.000 Sjevernokorejaca, u drugim zemljama još 5.000, a nepoznat je broj izbjeglica u kineskim graničnim područjima.
Kako u razgovoru za Deutsche Welle navodi Phil Robertson iz azijskog ureda organizacije Human Rights Watch, izbjeglice najčešće idu od kineske granice na jug do Laosa. Neki onda preko Laosa, Tajlanda ili Kambodže dođu u Južnu Koreju. U Tajlandu se često nakon prelaska rijeke Mekong prijave policiji. Tamo im, istina, ne priznaju status izbjeglice, ali ih nakon kratkog sudskog postupka zbog ilegalnog prelaska granice predaju veleposlanstvu Južne Koreje.
Opasnost za obitelji na Sjeveru
Zbog bijega ne prijeti opasnost samo izbjeglicama nego i njihovoj rodbini koja je ostala u Sjevernoj Koreji. Ako je izbjeglica iz neke obitelji koja je prema sjevernokorejskoj klasifikaciji "nesigurna" ili pripada "neprijateljskoj" klasi, i rodbina može završiti u radnom logoru ili čak biti smaknuta. Kod bolje pozicioniranih obitelji u sjevernokorejskom društvu kazna za bijeg člana bude znatno manja.
Evan Kim je sa svojim roditeljima pobjegao na Jug kad mu je bilo devet godina. "Naša rodbina je na godinu dana ostala bez posla i pala je na društvenoj ljestvici. Ali, naša obitelj je pripadala među privilegirane tako da kazna u našem slučaju nije bila tako stroga kao kod drugih obitelji", kaže Evan Kim u razgovoru za Deutsche Welle.
O Sjevernim Korejcima koji žele pobjeći iz svoje zemlje ne brinu se samo misionari i aktivisti za ljudska prava koji to čine zbog humanosti i koji ovise o novcu donatora. Prema navodima organizacije International Crisis Group postoje i profesionalni pomagači u bijegu koji svoje usluge naplaćuju između 2.500 i 15.000 dolara.
Bijeg je skup i težak
Često su Korejci s Juga ili iz autonomne korejske prefekture u kineskoj pokrajini Jilin spremni platiti takvu svotu kako bi rodbini ili prijateljima pomogli u bijegu. Neki Sjevernokorejci novac za bijeg zarade trgovinom na crnom tržištu ili s pomagačem dogovore da će platiti nakon što pobjegnu i zaposle se u Južnoj Koreji.
Tako je Sung Chul godinu dana radio u Južnoj Koreji kako bi zaradio 3.500 dolara koliko je dugovao pomagaču u bijegu. Hana, koja u razgovoru za Deutsche Welle ne želi otkriti svoje pravo ime jer su joj roditelji još u Sjevernoj Koreji, kaže da je u Kini radila na crno sedam godina kako bi platila dug od 8.000 američkih dolara. Tek tada je mogla otputovati u Južnu Koreju.
Greg Scarlatoiu iz Odbora za ljudska prava u Sjevernoj Koreji (HRNK) u Washingtonu izjavio je za Deutsche Welle da novac igra sve veću ulogu prilikom bijega iz Sjeverne Koreje. Brojni pomagači su Korejci s vezama u vladajućim strukturama Sjeverne Koreje. Tako se povećala cijena za pomoć u bijegu, a novi vođa Kim Jong Un je pooštrio granične kontrole. Očito s uspjehom, jer 2012. je iz Sjeverne Koreje pobjeglo samo oko 1.500 ljudi.