Od kolijevke pa do groba najljepše je "zatvorsko doba"

Zatvorenici, koji su osuđeni na kaznu od 15 mjeseci zatvora nadalje, mogu birati kako će provesti život iza rešetaka, a ponuda je zaista bogata – od plaćenog rada do besplatnog obrazovanja. Izvrsna prilika za one koji dječačke i mladenačke dane nisu proveli u školskim klupama. Zatvorenici imaju priliku završiti fakultet ili srednju školu te tako dobiti priliku za novi početak na slobodi. Iskustvo i statistika pokazuju da se zatvorenici iz Freiburga u manjoj mjeri vraćaju kriminalu u odnosu na njemački prosjek.

Zatvorenici u školskim klupama

Otvaraju se teška željezna vrata iza kojih se pojavljuje Vitali, 28-godišnji doseljenik iz Kazahstana koji služi osmogodišnju zatvorsku kaznu, tri godine već je odgulio. Vitali nerado govori o zločinu koji je počinio, radije razmišlja o budućnosti. Ima samo jedan cilj – završiti studij informatike na Sveučilištu u Hagenu: "U svakom slučaju, namjeravam završiti fakultet, ali još nisam odlučio hoću li nastaviti s magisterijem. S diplomom i znanjem tri strana jezika mogu dobro proći.“

U Freiburgu trenutno studira 20 zatvorenika i to putem interneta. Naime, zatvorenici imaju pristup internetskim strancima Sveučilišta u Hagenu, ali uz neka ograničenja. Zatvorenici ne mogu koristiti internet po svojoj volji, već imaju dozvoljen pristup samo određenim stranicama, točnije onima s odgojno-obrazovnim sadržajem. Studenti-zatvorenici također se mogu slobodno kretati zatvorom od zore do sumraka kako bi pomagali jedni drugima u učenju. Jednaka prava i obveze imaju i njihove kolege u zatvorskim radionicama.

Strpljen - spašen

"Svaki tjedan morate provesti 37 sati na različitim zatvorskim dužnostima. Ako ste posvuda prisutni, prekovremeni sati biti će vam plaćeni. To je kao da odlazite na gradilište ili kao da radite u nekom poduzeću“, priča Vitali koji na kraju mjeseca može zaraditi do 120 eura. Novac troši na knjige, jer je obrazovanje dobra prilika za mladog čovjeka s kriminalnom prošlošću. "Obrazovanje je moć koju možete dobiti bez da kršite prava drugih. Ali potrebno je puno strpljenja i koncentracije", kaže Vitali.

"Većina nas završila je ovdje, jer nismo imali strpljenja ili zato jer smo htjeli vrlo brzo doći do puno novca. Svi se moramo učiti strpljenju. To je najveći problem svakog zatvorenika", rezimira Vitali. Vjerojatno to bolje ne bi rekao ni sam ravnatelj zatvora Thomas Rosch koji je ponosan na ono što je postignuto u posljednjih 30 godina: "Mi obrazovanjem nudimo zatvorenicima ono što su propustili, da završe srednju školu ili izuče zanat, ono što tijekom života nisu imali priliku učiniti ili jednostavno nisu željeli.“ Smije li zatvorenik sudjelovati u odgojno-obrazovnim aktivnostima odlučuje posebna komisija koju čine psiholog, netko iz pravosudnog sustava i nastavnik. Među njima je i nastavnica matematike Annika Kaindl. Kao i svi ostali profesori i ona nosi poseban uređaj kojim može, u slučaju napada ili slične opasnosti, pozvati pomoć. 37-godišnja nastavnica takvo što nikad nije upotrijebila.

Druga prilika na račun poreznih obveznika

Ipak, Kaindl se prisjeća jednog nemilog događaja: "Jednom prilikom potukla su se dvojica zatvorenika. No, nisam se osjećala nimalo ugroženo. Dapače, osjećala sam se sigurno, jer su me ostali učenici pazili i štitili." U Freiburgu sa zatvorenicima radi i velik broj žena, što ponekad stvara probleme u međuljudskim odnosima. Jedna od njih je i Renate Mayer: "Ja sam žena koja radi u muškoj okolini. Znalo se dogoditi da se zatvorenici ponekad zaljube u svoje nastavnice, zbog čega je s njima bilo teško surađivati.“ U Freiburgu oko 180 zatvorenika koristi različite mogućnosti učenja i usavršavanja.

To uključuje integracijske tečajeve, tečajeve njemačkog ili stranih jezika poput engleskog, turskog i talijanskog. Takvo što državu po zatvoreniku stoji od 40 do 100 eura po danu. Ravnatelj zatvora Rosch smatra da je novac itekako dobro potrošen: "Ni građani nemaju koristi od toga da ih samo zatvorimo. Trebamo pokušati da im za vrijeme pritvora pružimo priliku. Većina onih koji pohađaju tečaj, na kraju ga i polože. To znači da nam je prolaznost veća od 90 posto i s tim se rado hvalimo.“

Autor: Daniel Scheschkewitz / G. Prokopec

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm