Od "kluba diktatora" do traženih partnera
29. ožujka 2012Svejedno je li riječ o libijskom Muameru al-Gadafiju, egipatskom Hosniju Mubaraku ili tuniskom Ben Aliju: Arapska liga je dugo bila „klub diktatora“. Ta zajednica država, sastavljena od 22 arapske zemlje u Africi i na Bliskom istoku, oslikavala je političku obamrlost njezinih članica. Summiti su se uvijek završavali istim proglasima tako da gotovo nitko nije uzimao Arpasku ligu za ozbiljno; počevši od ljudi u regiji, pa do političara na Zapadu i Istoku. No, nakon promjena u arapskim zemljama, Arapska liga je iznova netko i nešto.
Arapska liga je uvijek bila ogledalo dominatnih zemalja u regiji
Njezina metamorfoza je krenula početkom 2011. Tada se Liga okrenula protiv libijskog diktatora Gadafija, suspendirala je libijsko članstvo i podržala UN-ove sankcije protiv Gadafijevih trupa. I dugogodišnji sirijski diktator Bašar al-Asad je okrenuo Arapsku ligu protiv sebe, tako da je u studenom prošle godine isključen sa svih zasjedanja. Dva tjedna kasnije uvedene su čak i sankcije protiv Sirije što nije zabilježeno u povijesti Arapske lige. Stručnjak za Bliski istok i docent na Slobodnom sveučilištu u Berlinu Hamadi al-Aouni kaže:
„Liga je uvijek bila ogledalo dominatnih država u regiji. I danas je tako. Sada su dominatne zemlje Perzijskog zaljeva, koje su bogate naftom, i islamistički pokreti koji su na vlasti u Libiji, Tunisu i Egiptu. I Arapska liga se prilagođava takvim strujanjima.“
Trenutno su vodeće zemlje Katar i Saudijska Arabija
U ovom trenutku konce vuku, prije svih, Katar i Saudijska Arabija. Katar je čak za vrijeme libijske revolucije svojim avionima sudjelovao u provođenju zabrane zone leta nad tom zemljom. No, to što se upravo Katar i Saudijska Arabija zalažu za demokraciju, Hamadi al-Aouni smatra nevjerodostojnim.„Te države ni same nemaju demokraciju, a poštivanje ljudskih prava u njima je zanemareno“, kaže on.
Na međunarodnom planu Arpaska liga je sa svojom novom politikom bez sumnje dobila na značaju. Njezin tajnik Egipćanin Nabil al Arabi je u međuvremenu poželjan partner za razgovore. I bivši generalni tajnik UN-a Kofi Annan pokušava po nalogu Arapske lige i UN-a posredovati u sukobu u Siriji. No, istodobno, u međuvremenu je postalo jasno i to da je Arapska liga je sve drugo samo ne „klub demokrata“, i prije ili kasnije bi se duh revolta, kojeg Liga danas zagovara, mogao okreneti protiv preostalih despota i autokrata u njezinim vlastitim redovima.
Autor: Nils Naumann / Senad Tanović
Odg.ured: Željka Telišman