Od izborne prijevare do izborne pobjede

Tom odlukom navodno neovisne afganistanske Izborne komisije, zapravo poslušne Karzaiju, dosegnuta je najniža točka izborne farse koja traje već više od dva mjeseca. Vjerodostojnost svih umiješanih – afganistanskih političara, SAD-a i njegovih zapadnih saveznika kao i UN-a, zacijelo je nepopravljivo uništena kod afganistanskog stanovništva.

Time su izgledi da međunarodna misija pod vodstvom SAD-a stabilizira zemlju uzdrmanu ratom, terorom, trgovinom drogom i korupcijom, lošiji nego ikad ranije od početka te misije u jesen 2001. godine.

Moć plemenskih vođa

U proteklih osam godina Zapad je upravo zastrašujućom dosljednošću sve više ograničavao svoje mogućnosti djelovanja u Afganistanu. Već odluka da se u Kabulu uspostavi središnja vlast, koja će najprije uspostaviti kontrolu u glavnom gradu, a zatim i u čitavoj zemlji, bila je krajnje upitna. Jer, povijesno gledano u Afganistanu nikad nije bilo funkcionalne središnje vlade, koja bi pod nadzorom imala čitavu zemlju.

Moć su uvijek imale lokalne i regionalne plemenske vođe i gospodari rata. Ali, čak i ako prije osam godina nije bilo alternative, Zapad je učinio gotovo sve zamislive pogreške.

S Karzaijem je za predsjednika postavljen predstavnik paštunske većine, bez dovoljnih konzultacija i uključivanja etničkih manjina. Do danas predsjednik nema pod nadzorom ni čitav glavni grad Kabul. Nedostatak Karzaijeve volje da se suprotstavi korupciji i uzgoju i prodaji droge i njegovu umiješanost u ta glavna zla Zapad je predugo tolerirao. Iako su kritike na račun Karzaija u posljednjih godinu i pol postajale sve glasnije i u Washingtonu, Zapad je ostajao uz njega bez alternative.

Koalicija s moćnim kriminalcima

Da se Karzai u predizbornoj kampanji dogovarao sa zloglasnim gospodarima rata i šefovima uzgoja i preprodaje droge i obećao im u slučaju pobjede mjesta u vladi i vodstvu vojske, Zapad je isto tako prikrivao kao i masovne malverzacije na izborima 20. kolovoza.

Prvotno su vlade SAD-a i drugih članica NATO-a koje sudjeluju u ratu u Afganistanu Karzaija htjele već krajem listopada proglasiti konačnim pobjednikom izbora. A glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon je dao blagoslov toj igri, jasno kršeći mandat UN-ove misije u Afganistanu, kad je smijenio zamjenika šefa te misije, Amerikanca koji je inzistirao na provjeri svih optužbi za izbornu prijevaru.

Potpuno je razumljivo da je Karzaijev suparnik Abdulah Abdulah u tim okolnostima odustao od sudjelovanja u drugom izbornom krugu. Morao je računati s još više krivotvorenja i manipulacija nego u prvom krugu, tim više što je sad u Afganistanu daleko manje izbornih promatrača iz UN-a, EU-a i drugih međunarodnih organizacija nego u kolovozu.

Sličnost s Vijetnamom

Neutemeljena nada da bi Karzai mogao skupa s Abdulahom stvoriti vladu nacionalnog jedinstva iluzorna je nakon što je američki predsjednik Barack Obama svom kabulskom kolegi već čestitao na „pobjedi na ovim povijesnim izborima“.

Upravo istim riječima su Sjedinjene Države 1969. na izbornoj pobjedi čestitale svom korumpiranom namjesniku u južnom Vijetnamu Leu Ducu Thou. Ostatak te priče je poznat.

Autor: Andreas Zumach /aj

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm