Od autsajderice do ugledne intendantice

Shermin rado nosi šešire ispod kojih proviruju pramenovi duge tamne kose, a koji uokviruju lice sa sjajnim, živahnim očima. Iako je 41-godišnja Shermin Langhoff sitne građe, ona je puna snage, energije i optimizma. Njezina sigurno najuspješna ideja do sad je bilo osnivanje kazališta Ballhaus Naunynstraße. To je iza Njemačku jedinstveni projekt koji je smješten u središtu Berlina, u Kreuzbergu. Ova je četvrt poznata uglavnom po tome što je velikim dijelom nastanjena turskim doseljenicima. Umjetnici iz druge i treće generacije doseljenika dobili su mjesto gdje mogu ispričati svoje priče, istovremeno prikazjujući sliku mulitikulturnog društva kakvo živi na primjer u Kreuzbergu.

"Bilo što s Turcima"

Kao dijete jedne strane radnice Shermin Langhoff došla je u Njemačku iz Turske. Odrasla je u Nürnbergu, gdje se školovala za financijskog stručnjka u izdavačkim kućama. Ubrzo je počela obogaćivati kulturnu scenu grada organizirajući dane njemačko-turskih filmova i to uz pomoć njemačkih i njemačko-turskih umjetnika iz cijele zemlje, koji su do danas ostali njeni prijatelji. Tako je proširila mrežu suradnika. U međuvremenu se obrazovala i u filmskoj branši, te se udala za redatelja Lukasa Langhoffa. Upravitelj berlinskog kazališta Hebbel am Ufer Matthias Lilienthal pozvao je Shermin Langhoff u svoje kazalište „da radi bilo što s Turcima“. Pri tome su privukli i danas poznate njemačke autore i redatelje Feriduna Zaimoglua, Nurkana Erpulata i Fatiha Akina kao i brojne talentirane mlade glumce druge i treće generacije.

Projekti i priče Shermin Langhoff bili su uspješni. Nepoznati mladi izvođači uspjeli su privući novu publiku. Shermin Langhoff to nije iznenadilo, jer „ako postoji mogućnost identifikacije, to daje kazalištu i politički prostor. A to privlači i novu publiku.“

Unikat iz berlinskog Kreuzberga

Postmigrantsko kazalište redovito je priređivalo predstave, a ne samo na festivalima, što mu je pomoglo u daljnjem razvoju. I službena politika ga je potpomagala a ubrzo se pokazalo i da je Ballhaus u Naunynstraße bila idealna lokacija. Poneka predstava i ne prođe baš slavno. Međutim, mnoge uspjevaju, posebice zbog priče s kojom se lako identificirati. „Gdje inače postoji mogućnost za zajednički rad npr. mladog redatelja iz Izraela s glumcima iz Palestine, Libije, Turske i Irana?“ pita Shermin Langhoff.

U Berlinu žive ljudi iz više od150 zemalja, a ponekad navraćaju i u Ballhaus. U publici, često zajedno sjede stari i mladi. Shermin Langhoff ima namjeru i dalje raditi. Poticaj joj je u svakom slučaju dala i jedna od najbolje plaćenih europskih kulturnih nagrada, Kairos-Preis Zaklade Alfred Toepfer.

Autorica: Silke Bartlick/ Natalie Böneke

Odg. ur.: S. Kobešćak