Objavljen rat spekulantima protiv eura

Iako je sastanak u Bruxellesu trajao gotovo devet sati, čelnici Europske unije i svih zemalja u kojima je euro službeno platežno sredstvo su nakon njega iskazivali slogu kao da su se cijelo vrijeme tek tapšali po ramenima. Predsjednik Europske komisije, Jose Manuel Barroso je objavio kako su složni u svojoj odlučnosti da "učine sve što je potrebno" - Barrosova izjava whatever it takes se može prevesti i kao "što god bude koštalo", kako bi "spasili financijsku stabilnost, ne samo Grčke, nego čitave zone eura" i kako možemo biti svjedoci da su zemlje eura "ujedinjene oko njihove zajedničke valute".

To se osobito odnosi na činjenicu da čelnici zone eura uvelike optužuju burzovne mešetare da su odvukli sada Grčku, a danas-sutra možda i neku drugu zemlju na rub propasti spekulirajući na pad vrijednosti grčkih državnih obveznica. Predsjedavajući zone eura, premijer i ministar financija Luxemburga Jean Claude Juncker utoliko govori o "napadu iz čitavog svijeta" protiv eura, čemu se mora - i može stati na kraj.

Koje će se točno mjere poduzeti, nije rečeno. Jer očito su se čelnici nisu samo složili o 110 milijardi eura pomoći Grčkoj, od kojih bi 30 milijardi uložio MMF, nego i o čitavom paketu mjera koje se odnose kako na stabilnost eura i oštriji nadzor zemalja članica. To je pak pitanje o kojima mora odlučiti sve zemlje Unije, tako da je ove nedjelje (9.5.) opet zakazana telefonska konferencija svih ministara financija Europske unije.

"Bumo vas s'e tužili!"

Jer je očito potrebna promjena temeljnih dokumenata Europske unije. Ovog petka je skupina umirovljenih njemačkih sveučilišnih profesora, pred okupljenim novinarima predala njemačkom Ustavnom sudu tužbu protiv odluke njemačke Vlade o pomoći Grčkoj. Kao prvo, Njemačka se mora zadužiti kako bi mogla dati jamstvo vladi u Ateni, ali mnogo važnije jest da je takva pomoć drugoj zemlji članici zone eura - jasno i izrijekom zabranjena člankom 125 Ugovora o postupku u Uniji.

Tamo piše kako niti Unija, niti neka druga članica Unije ne može stajati iza obaveza neke druge članice. Taj članak nije slučajno upao u Ugovor, nego je bila volja pisaca Ugovora da svaka zemlja i dalje bude sama odgovorna za svoj proračun. Sveučilišni profesor iz Nürnberga, Karl Albrecht Schachtschneider i njegove tri kolege se dobro snalaze u sudu u Karlsruheu: oni su već predali jednu tužbu 1998., protiveći se uvođenju eura u Njemačku. Tada je sud odbio njihovu žalbu, a ovaj puta niti nisu stigli dalje od portira suda - ali je on ipak, po propisu, preuzeo njihovu predstavku ispisanu na 150 stranica i izdao im potvrdu o zavedenom predmetu. Jer upravo obzirom na ugovorne obaveze zemalja članica, nije baš sasvim jasno, kako će suci najvišeg suda u Njemačkoj odlučiti ovaj put.

Evo vam vaše drahme!

Profesor Schachtschneider i njegovi drugovi smatraju kako je jedini i pravi izlaz, izbaciti Grčku iz zone eura i onda joj ostaviti da se, na primjer inflacijom, bori protiv nagomilanih problema. Kako je uopće moguće, neku zemlju izbaciti iz zone zajedničke valute, o tome postoje tek teoretska razmišljanja i baš nikakva pravna osnova tako da u Europskoj središnjoj banci o tome niti ne govore.

U svakom slučaju bi koštao velik novac i samo tehničko uvođenje nove-stare valute umjesto eura u Grčku. Obzirom da je Grčka ipak "laka kategorija" u zoni eura, volumen novca koji se koristi u Grčkoj bi, opet sasvim teoretski, čitava zona eura mogla "progutati". Na primjer, kod Njemačke bi to bilo gotovo nemoguće, ali o tome nitko niti ne razmišlja.

Autor: A. Šubić (dpa, Reuters)

Odg. ur.: Z. Arbutina