Objavljen rat falsifikatorima

Kamere su, na primjer, pratile uništavanje krivotvorene robe s markom, a u kampanju su se istodobno uključile Francuska, Danska, Finska i Njemačka. Kako je akcija provedena u Berlinu?

Sasvim uobičajeni radni dan u pogonu za obradu otpada Gradskog poduzeća za čistoću na sjeveru Berlina. Stigla su četiri neugledna kombija, a u njihovoj pratnji vozilo centralne carinske službe. Iz kombija tri carinika iznose kartonske kutije i plastične vreće, kidaju ih i sadržaj bacaju u veliki šaht. Pršte tenisice, majice, maske za mobitele, traperice, CD-ovi i cipele, a ako se malo bolje pogleda mogu se prepoznati marke kao Adidas, Boss, Dolce &Gabbana, Nokia i tako dalje. Stvari su «ganc» nove, mnoge još upakirane, ali su falsifikati.

«Od proizvođača roba s markom, koji žele zaštititi svoj zaštitni znak, dobili smo elektronski program u koji su ubačeni podaci po čemu se mogu prepoznati originali. Izdvojimo zatim robu, pogledamo etiketu, kakva je obrada, kako izgledaju ušici, kako je na primjer cjelokupno napravljena neka cipela. Po tome prepoznajemo radi li se o falsifikatu ili ne» priča šef carinske službe Christian Böhm. Lažnjaci prvenstveno dolaze iz Kine, Vijetnama, Tajlanda, Koreje i Turske. Kada ih carinici otkriju, roba se zaplijeni, svejedno je li riječ o nečemu što neki turist sa sobom nosi s godišnjeg odmora, ili je riječ o pokušaju da se zrakom ili morem roba uveze u Njemačku. Samo u zračnoj luci Berlin-Tegel prošle godine je u mrežu uhvaćeno 20 tona krivotvorene robe s markom – trend je uzlazni. «Sve više se povećava. Može se reći da smo ove godine u usporedbi s prošlom imali dvostruko više zaplijena nego što smo imali u cijeloj prošloj godini» kaže Böhm.

Posao s falsificiranom dizajnerskom robom i robom s etiketom naprosto cvjeta, a to osjeti i radna skupina Njemačkog gospodarstva koja se bori protiv piraterije. Ona zastupa sedamdesetak tvrtki različitih industrijskih grana i 2004. je morala udvostručiti snage u odnosu na godinu dana ranije. Za Doris Möller iz te radne skupine nije nikakvo čudo što se u ovom dijelu krivotvorenja robe s markom ostvaruje dobit veći nego u trgovini drogama, a rizik da će biti otkriveni daleko je manji: «Problem piratstva jest da procjenjujemo kako je ipak osam do deset posto svjetske trgovine koji otpadaju na promet s krivotvorenom robom. Izraženo u brojkama, godišnje su to gubici za originalne proizvođače od 200 do 300 milijardi eura.»

A oni se jedva mogu obraniti od toga, jer za potrošače i pravosudne organe to piratstvo često nije ništa više nego bagatela. Tvrtke se često uzaludno bore protiv poplave lažnjaka, a nerijetko moraju i u stečaj, jer nitko više ne kupuje originale.

«Poduzeća su dijelom osnovali takozvane timove za zaštitu brandova. U njima su, ako je riječ o velikim tvrtkama, deset do dvadeset ljudi koji se bave samo tim da slijede put falsifikatima i otkriju otkuda dolaze,» priča Möller. «Ponekad je vrlo teško doći do izvora, osobito ako je on u nekoj trećoj zemlji, gdje pravni sustav nije toliko pouzdan kao u ovim područjima. U tim slučajevima unaprijed možemo reći da smo izgubili, da vodimo uzaludnu bitku.»

Jedan od razloga tomu jest i to što se lažnjaci u međuvremenu u velikome stilu nude i distribuiraju preko interneta. Doris Möller tako procjenjuje da je udio krivotvorene robe u ponudi aukcionarske on-line kuće Ebay dosegao i šezdeset posto. Kupci često i ne primjete da nisu kupili original, jer kako se mogao uvjeriti i šef carine Christian Böhm, falsifikati su sve bolji: «Postoje sasvim dobre krivotvorine, koje stvarno više ni mi ne možemo prepoznati. Možemo jedino uzeti uzorak i poslati ga proizvođaču, koji onda obave vještačenje.» Doris Möller upozorava na posljedice ako se takvi lažnjaci kvalitativno počnu promatrati jednako kao i originali. Jer, odjeća ili igračke, često su tretirani otrovnim tvarima, a osim toga kupac koji robu kupi od sumnjivog ponuđača u internetu nema više nikakva prava na jamstvo, vraćanje robe ili povrat novca ako nešto nije bilo u redu. Ali, čini se da ni specijalizirane trgovine u Njemačkoj više nisu sigurne da li se na njihovim policama nalaze lažnjaci ili originali – nedavno su otkrivene vrlo skupe cipele s etiketom Dolce&Gabbana, koje nikada nisu prošle kontrolnu točku ove dizajnerske kuće.