Obitelji žrtava neonacističkih ubojstava žele objašnjenje

Prošlo je već tri godine otkako je otkrivena teroristička grupa "Nacionalsocijalističko podzemlje" (NSU). Tri godine u kojima se obitelji žrtava nisu morale nositi samo s bijesom i tugom, već i s načinom na koji njemačke institucije obrađuju počinjene zločine. "Hoću svojoj djeci, ako ih ikada budem imao, objasniti kako i zašto je njihov djed morao umrijeti. Ali, kako sada stvari stoje vjerojatno neću nikada saznati", kazao je Abdulkerim Şimşek, čiji je otac Enver ubijen u rujnu 2000. u Nürnbergu.

"Mi nosimo na leđima toliki teret koji jednog dana želimo skinuti", objasnio je Şimşek prilikom predstavljanja knjige u kojoj su članovi obitelji žrtava ubijenih od strane neonacista opisali sve ono što su preživljavali i što još uvijek preživljavaju. Mnogi su pisali o tome, kaže Şimşek, da je njihovo povjernje u državne institucije poljuljano. Ogročeni su na sumnjivo ponašanje tajnih službi u pogledu zločina koji su se dogodili i načina na koji se o njima izvještavalo. Oni žele razjašnjavanje pozadine ovih zločina, jer u protivnom im nije moguć povratak normalnom životu. "Želim se prestati osjećati kao žrtva", zahtjeva Gamze Kubaşık, čiji je otac ubijen u svom kiosku u Dortmundu.

Nedostaje objašnjenje

Knjigu "Naše rane vrijeme ne može zaliječiti" izdala je Barbara John, ombudsman za žrtve i članove njihovih obitelji. John se žali da nitko iz sigurnosnih službi do sada nije osjetio nikakve posljedice zbog nevjerojatnih propusta tijekom istrage. "Protiv nijednog od više od tisuću službenika koji su na neki način imali veze s ovim ubojstvima nije pokrenut kazneni postupak." Pri tom su na svim razinama vlasti učinjeni propusti i dolazilo je do zakazivanja u radu. "A da jedan umirovljenik nije bio dovoljno pažljiv, onda bi ubojice iz NSU-a još uvijek bile u svojoj kućici u Zwickauu." A to Njemačkoj ne može služiti na čast, smatra Barbara John.

Knjiga počinje predgovorom njemačke kancelarke Angele Merkel, u kojem ova političarka zahtijeva razjašnjenje i prevenciju. Angela Merkel je to već ranije obećala obiteljima žrtava. Barbara John ne vidi da je nešto po tom pitanju učinjeno: "Način na koji se vlasti odnose prema svemu tjera Angelu Merkel da krši obećanja." I Abdulkerim Şimşek podsjeća na kancelarkina obećanja.

Troje osumnjičenih NSU terorista Uwe Böhnhardt, Uwe Mundlos i Beate Zschäpe se terete za ubojstvo devet osoba turskog i grčkog porijekla te jedne policajke. Te su zločine brižljivo planirali i izvršavali godinama - gotovo bez ometanja policije i Službe za zaštitu ustavnog poretka i njihovih plaćenih doušnika na neonacističkoj sceni. Nakon jedne pljačke banke Böhnhardt i Mundlos su pronađeni mrtvi, a Zschäpe podmeće požar u zajedničkom skloništu. Ona je jedina preživjela i sada se nalazi pred sudom. Na dan kada je predstavljena knjiga, suđenje je odgođeno jer je optužena javila da je bolesna.

Knjiga kao čin oslobađanja

Tijekom prezentacije knjige u Berlinu autori su osjetili olakšanje time što su svoja iskustva mogli predočiti širokoj javnosti. Knjiga sadrži 13 upečatljivih ispovijesti o tome kako su doživljeni napadi i kako su se članovi obitelji kasnije nosili s preživljenim šokom i gubitkom. "Tako će se sada mnogi ljudi moći staviti u naš položaj i suosjećati s nama", nada se Abdulkerim Şimşek. Mnoge žrtve opisuju vrlo direktno kako su ih istražitelji ponižavali, jer su bili uvjereni da su žrtve bile umiješane u kriminalne radnje, pa da su time i same snosile krivnju za svoje ubojstvo. I to je upravo ono što je članovima obitelji žrtava razbilo povjerenje u institucije. Pri tom se kod mnogih autora snažno osjeća njihova veza s Njemačkom kao svojom domovinom. "Nadam se da će ova knjiga ući u školsku lektiru. Jer, to se može dogoditi svakome", kazala je Gamze Kubaşık.

Oni su iskazali nezadovoljstvo i zbog suđenja počiniteljima pred sudom u Münchenu. "Željeli smo kompletno objašnjenje, ali ga nažalost ne dobivamo", kazala je Gamze Kubaşık. S gnušanjem pak gleda na to kako se Beate Zschäpe prezentira u sudnici. "Ako bih nekome objašnjavao što znači kada je netko 'nečovječan' onda bi ona bila primjer", razočarano primjećuje Şimşek. "Strašno je uopće gledati kakav ona šou tamo izvodi. Ona je jednostavno nepodnošljiva." A kako se okreće kolo pravde iritira i Mustafu Turguta čiji je brat ubijen 2004. u zalogajnici u Rostocku. On je dobio pravo boravka u Njemačkoj za vrijeme trajanja sudskog postupka. "Zašto suđenje traje toliko dugo", pita se. No to mu ipak ne zatamnjuje sliku o Njemačkoj. Kada sve prođe Mustafa bi ipak želio ostane ovdje i, kako kaže, "ostvari snove svog brata".