„Obavještajci BND-a rade za svoj račun“

Dvije i po godine nakon što je svijet saznao o sveobuhvatnoj špijunaži NSA, smijenjen je šef njemačke službe BND Gerhard Schindler. On nije ni znao što mu se događa u kući, kaže za DW istraživački novinar Hans Leyendecker.

DW: Prošlo je dvije i pol godine otkako su Nijemci, inače osjetljivi na pitanja zaštite podataka, praktično zanijemili kada se otkrilo da ih američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) špijunira u velikom stilu. Ta služba je čak surađivala i s njemačkom inozemnom obavještajnom službom BND, čiji je šef Gerhard Schindler sada smijenjen. Zašto tek sada?

Hans Leyendecker: Jer se tada smatralo da on nije znao što rade pojedini odjeli njegove službe. Ali je analizom utvrđeno da tako nešto nije rijetkost u BND-u. To znači da BND, koji ove godine slavi 60 godina postojanja, vodi neki svoj život – neovisno od toga tko je predsjednik te službe. I Schindler je zbog toga ispaštao. U ovom slučaju su godinama korištene ključne riječi (pojmovi za pretragu koje su BND-u dostavljale američke službe, a na osnovu kojih je njemačka služba špijunirala brojne osobe, čak i recimo predstavnike francuske vlasti, op. ur.), a da Schindler pritom nije znao o čemu se radi.

BND bi trebao biti podređen Kancelarskom uredu i kontroliran od strane nadležnog odbora Bundestaga. Što razlikuje tu instituciju od drugih?

Prije svega to što tamo rade obavještajci, a neki od njih uvijek rade za vlastiti račun – čak i protiv svojih šefova. Mnogi pristojno obavljaju svoj posao, ali je u biti tajne službe da u njima postoji i posebna vrsta ljudi. Zato je stolica šefa ove službe uvijek „vruća“ jer su mu podređeni takvi kavi jesu.

I u njemačkim tajnim službama nisu svi bili oduševljeni praksom da BND dostavlja podatke američkoj NSA. Tko su bili interni kritičari takve prakse?

Konflikti zapravo postoje u svim odjelima. Teško je dovesti pet tajnih službi za isti stol i naći zajedničku liniju. Postoje različiti parcijalni interesi, najprije je bilo 13 odjela, a sada ih ima 12. Odjel koje je izgubilo taj status bio je u nekoj vrsti pobune. Takve napetosti i nezadovoljstvo zaposlenih koji su pogođeni poznajemo iz svih institucija. Samo, kod tajnih službi to poprima ekscesivni oblik.

Svojedobno je Angela Merkel, kada se saznalo da je prisluškivan i njezin telefon, poručila Amerikancima da nije pristojno da „prijatelji“ prisluškuju jedni druge. Ali BND je godinama bio praktično pomoćno osoblje Washingtona. Zašto Kancelarski ured nije mogao bolje kontrolirati tu službu?

Kancelarski ured je dobivao naznake na takvo ponašanje, ali nije slijedio te tragove. To je veliki problem. U tom uredu postoji koordinator rada tajnih službi, gospodin Fritsche, koji je upozoravan na ono što se događa, ali je sve to gurao pod tepih. A citat Angele Merkel, da prijateljima ne pristaje da se prisluškuju, također se ispostavio kao netočan jer je BND sam u nebrojenim slučajevima prisluškivao prijatelje iz Pariza, Rima i druge.

Jesu li poslije afere s NSA komunikacijske navike Nijemaca postale drugačije? Izbjegava li se recimo, povjerljive stvari, radije ne iznositi preko telefona?

Ne. To je pitanje koje traje nekoliko dana kada možda i pomislite da ste prisluškivani. Ali ne vjerujem da se u ponašanju nešto dramatično promijenilo. Ima nekoliko telefona povezanih s parlamentom koje nije tako lako prisluškivati. Pa ipak, i tu hakeri uspijevaju provaliti u sustav. U običnim okolnostima ljudi pričaju isto kako su i prije činili.

Što pod novim rukovodstvom BND-a može i treba biti drugačije?

Nada je svakako da više neće svatko raditi za svoj račun. Drugo, treba tražiti nove putove na polju cyber-sigurnosti. Treće, planirano je preseljenje iz Pullacha u Bavarskoj (naslovna fotografija), gdje je smješten BND, u Berlin. To je, kad je BND u pitanju, vrlo komplicirano jer govorimo o ukupno 6.500 suradnika od kojih će 1.000 ostati u Pullachu. Novi šef BND-a imat će težak zadatak očuvati kompaktnost BND-a.

*Hans Leyendecker (66), spada u najpoznatije istraživačke novinare Njemačke. Od osamdesetih godina je iznio na svjetlost dana brojne afere u visokoj politici. Radi za minhenski list Süddeutsche Zeitung.