NZZ: Reakcionarne tendencije u Hrvatskoj
4. studenoga 2015Maršira li Hrvatske udesno? To si pitanje postavlja ugledni švicarski list Neue Zürcher Zeitung (NZZ) u podužoj analizi dopisnika Andreasa Ernsta iz Zagreba. On je proteklih tjedana u Hrvatskoj promatrao „sablasni marš crnokošuljaša“ ispred Sabora, registrirao je potpise dvaju biskupa na apel o „uvođenju fašističkog pozdrava Za dom spremni u Hrvatsku vojsku“. Uočio je i „zgražanje lijevih i liberalnih Hrvata“ te njihove kritike da vlada lijevog centra Zorana Milanovića ne reagira odlučno na zahtjeve s desna. „Ali koga to uopće čudi?“, prenosi NZZ pitanje kolumniste Viktora Ivančića – i odmah svojim čitateljima nudi i odgovor: „Na koncu konca upravo ta ista vlada želi imenovati zagrebački aerodrom po Franji Tuđmanu“.
Maršira li Hrvatska udesno? NZZ napominje kako građane „više od svega drugoga“ pogađa loša gospodarska situacija, stagnacija privrede od 2008. i visoka stopa nezaposlenosti koju ne mijenja ni „lagani privredni rast od početka ove godine“. Očijukanje Milanovića s nacionalizmom politolog Hrvoje Paić za NZZ naziva „paničnom reakcijom“. „Desno se jednostavno može pridobiti više glasova nego što se lijevo može izgubiti“, piše švicarski dnevni list. NZZ očekuje tijesan ishod izbora.
Izbjeglička kriza i predizborna kampanja
„Izbjeglička kriza je obilježila predizbornu kampanju, val izbjeglica je premašio logističke mogućnosti Hrvatske“, smatra NZZ spominjući pritom „dramatične scene“ na graničnim prijelazima i centrima za prihvat izbjeglica. I ne štedi hrvatskog premijera: „U predizbornoj groznici i po prirodi nestrpljiv, Milanović je ‚šamarao‘ lijevo i desno“. NZZ pritom misli (i opisuje ih) na prekogranične čarke s Mađarskom i Srbijom.
„Pritom nije kompletni državni vrh udarao po Mađarskoj. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je iz HDZ-a, pritom je ne baš iznenađujuće, pokazala razumijevanje za Orbana i kritizirala vladu“. NZZ-u nije promakao ni posjet hrvatske predsjednice Budimpešti početkom listopada odakle je „u naglašeno prijateljskoj atmosferi kritizirala vladu u Zagrebu“.
Čak ako i HDZ pobijedi na izborima, NZZ ne smatra da Hrvatskoj prijeti „orbanizacija“ ili tranzicija u „neliberalnu demokraciju“. Za razliku od Srbije, Makedonije ili Crbe Gore, pobjednička stranka u Hrvatskoj ne postaje hegemon, piše Ernst. „U južnijim balkanskim državama gotovo posvuda su se etablirali polu-autoritarni režimi koji kontroliraju medije, utječu na pravosuđe i marginaliziraju oporbu“. Kao razloga zašto je taj rizik u Hrvatskoj manji, švicarski list navodi „bolju podjelu vlasti“ između institucijama čelu države, te još jedan, ideološki faktor.
Hrvatsko je društvo duboko podijeljeno u „sekularno-napredni i katoličko-konzervativni dio“, napominje NZZ. Oni se razlikuju jedan od drugog prije svega po tome kako „pričaju“ priče o Drugom svjetskom ratu. Kulturna bitka između lijevih i desnih je jamac za to da se u Hrvatskoj ne mogu etablirati autoritarne tendencije kao u drugim državama sljedbenicama Jugoslavije, zaključuje Neue Zürcher Zeitung.
"Žene, mir i sigurnost na Balkanu"
List Badische Zeitung piše kako je u njemačkom Freiburgu povodom 15. godišnjice od usvajanja UN-ove rezolucije broj 1325 održana međunarodna konferencija "Žene, mir i sigurnost na Balkanu". Ovom rezolucijom se od strana u konfliktu traži da zaštiti žene od nasilja bilo kakve vrste. Na konferenciji je sudjelovala i Bakira Hasečić, koja je i sama tijekom rata bila žrtva silovanja, piše ovaj list i dodaje da Vijeće Evrope procjenjuje da je samo u BiH silovano 20.000 žena, uglavnom Bošnjakinja.
"Žrtve često ne govore mnogo o onome što se zbilo. Mnoge se stide - bilo drugih članova obitelji, bilo drugih članova društva u kojem žive. Danas, dvadeset godina nakon svega, glasovi napaćenih žena su ipak postali glasniji. U balkanskim državama su osnovana udruženja čiji je cilj da se bore za prava traumatiziranih žrtava. Jedno od njih je i "Žena - žrtva rata" koje vodi Bakira Hasečić. Udruženje prikuplja svjedočenja žena kako bi ih predalo državnom tužilaštvu BiH. Mnoge žene su svjedočile i pred Haškim tribunalom. Ipak, procesi pred međunarodnim sudom traju dugo, većina osuđenih je dobilo kazne za ubojstva ali rijetko za seksualni zločin. Razlog je jednostavan. "Silovanje je teško dokazati pred sudom, pogotovo masovna silovanja", kaže Claudia Hoefer, opunomoćenica za pitanja žena pri Haškom tribunalu.
Mnogi glavni počinitelji koji su naredili silovanja ili nisu reagirali, ili nisu ni bili prisutni kada se to događalo. Uz sve to su sudski postupci, tijekom kojih se rasvjetljava silovanja kao ratni zločin, vrlo skupi i dugo traju. To se kosi sa nalogom Vijeća sigurnosti UN-a, navodi Hoefer. Vijeće je naložilo ubrzanje procesa pred Tribunalom. Kao posljedica toga je nakon 2003. podignuto mnogo manje optužbi za seksualne delikte u odnosu na period prije toga. Bakira Hasečić je ipak zadovoljna radom Haškog tribunala. Svaki zločinac koji se nađe pred sudom pomaže joj da nastavi da živi", piše Badische Zeitung.