Nuklearni konflikt u odlučujućoj fazi

Po prvi put na pregovorima pet zemalja s pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a i Njemačke (takozvana "šestorka") s iranskom stranom sudjeluje i jedan američki dužnosnik iz samog vrha piramide moći u Washingtonu. Na susret u Ženevu u subotu je doputovao državni tajnik američkog ministarstva vanjskih poslova William Burns. Iako se ovih dana iz Teherana moglo čuti kako se "Iran nada konstruktivnim susretima u Ženevi", očekivanja obiju strana uoči skupa u Švicarskoj bila su suzdržana. Povod opreza su dva pitanja, čije se rješavanje u ovom trenutku ne može procijeniti. Prvo: Iran je uputio "šestorci" protuprijedlog na ponudu o gospodarskoj suradnji, no Teheran još uvijek nije jednoznačno odgovorio na prijedlog zapadnih pregovarača. I drugo: kako će se sudjelovanje Williama Burnsa odraziti na daljni tijek pregovora?

"Mirovna" ponuda Iranu

Kada je Javier Solana, povjerenik Europske unije za vanjsku i obrambenu politiku, 14. lipnja u Teherancu Irancima predstavio ponudu "šestorke", svjetska se javnost ponadala da bi rješenje jednog dugog konflikta moglo biti blizu. Pet zemalja s pravom veta u Vijeću sigurnosti i Njemačka ponudile su Iranu suradnju u energetskom području, pa čak i oko razvoja nuklearne tehnologije...i ne samo to: ponuda je obuhvaćala i gospodarske, razvojno-političke i poljoprivredne aspekte, kako je rekao Solana: "Mislim da se nalazimo u win-win situaciji (situacija s više dobitnika, op.a.), i svi mi u njoj možemo profitirati. Iran će moći surađivati s međunarodnom zajednicom, a međunarodna će zajednica dobiti jamstva da iranski nuklearni program nije vojne prirode."

Najosjetljivija točka eventualnog sporazuma je program obogaćivanja urana. Međunarodna zajednica već mjesecima od Irana zahtijeva da obustavi odgovarajuće aktivnosti. A Teheran te zahtjeve ne prihvaća: iranski čelnici tvrde da, u skladu s međunarodnim ugovorom o neširenju atomskog naoružanja, svaka zemlja potpisnica, pa tako i Islamska republika, ima pravo na mirnodopsko korištenje atomske energije.

"Crvena linija" iranske politike

Iran ipak, između redaka, pokazuje i određenu dozu fleksibilnosti. Krajem lipnja ministar vanjskih poslova Manusher Mottaki predao je glavnom tajniku UN-a, Ban Ki Moonu svoju listu prijedloga o rješenju spora. Između ostaloga Iran predlaže da nuklearne aktivnosti te zemlje nadziru međunarodni promatrači. Bez obzira na tu "fleksibilnost" vrlo je teško shvatiti što Iran na koncu želi. Početkom ovog tjedna je duhovni vođa Irana, ajatolah Ali Khamenei naglasio kako njegova zemlja neće dozvoliti da se na nju vrši pritisak izvana, odnosno da Iran neće odustati od svojih zahtjeva. On je te zahtjeve slikovito opisao izrazom "crvena linija", linija iza koje se Iran ne namjerava povući. Drugim riječima govoreći: međunarodni zahtjevi za odustajenjem od obogaćivanja urana za Teheran su neprihvatljivi.

Atmosfera između pregovarački strana u međuvremenu je postala malo bolja nego prije par mjeseci. Još uvijek je otvoreno kako će Iran reagirati na činjenicu da na pregovorima u Ženevi sudjeluje i američki vladin dužnosnik William Burns. Državni tajnik u ministarstvu vanjskih poslova u Washingtonu po rangu je najviši američki službenik koji u posljednjih 30 godina sudjeluje u bilo kakvim pregovorima s Iranom. Njegov dolazak u Švicarsku u međunarodnim se vodama tumači kao znak popuštanja napetosti na relaciji Teheran-Washington. Sjetimo li se i da Sjedinjene Države razmišljaju o ponovnom otvaranju diplomatskog predstavništva u Iranu (nakon 25 godina!), optimizam uoči susreta "šestorke" i iranskog pregovarača u Ženevi raste.