Novo tržište za Katoličku crkvu

Za papu Franju je predbožićno vrijeme - vrijeme približavanja. Prvu nedjelju Došašća proveo je u Istambulu zajedno s Bartolomejem, svojim pravoslavnim kolegom. Veliki je to miljokaz u povijesti dviju crkava. Dublji diskurs između kršćana i muslimana za Franju je u Turskoj također važna tema. Ali podjednako tako važno mu je približavanje između Katoličke crkve i Kine. Protekli je tjedan procurila novost, koja za Vatikan ima valjda još veće značenje. Nakon četverogodišnjih neslužbenih razgovora s kineskom vladom, Vatikan i Peking ubuduće zajedno žele imenovati biskupe. To je važno za Katoličku crkvu, obzirom na pad broja članova Crkve na Zapadu Kina je, pored Južne Amerike i Afrike veliko, do sada nedovoljno integrirano tržište s potencijalom rasta.

Kineski strah od Katoličke crkve

Do sad Peking (naslovna fotografija: Katedrala sv. Josipa u Pekingu) nije bio pretjerano spreman dozvoliti katolicima da djeluju u Kini - pogotovo ne politički. U Kini je već odavno običaj da se religija ne miješa u politiku. To vrijedi i za katolike. Peking polazi od toga da je Vatikan s podrškom dobitnika Nobelove nagrade za mir Lecha Walese dao odlučujući doprinos raspadu Sovjetskog Saveza. Nekadašnji predvodnik štrajkova u Lenjinovom brodogradilištu u Gdanjsku tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća borio se protiv komunističkog vodstva u Poljskoj. 4. lipnja 1989., kad je u Pekingu krvavo ugušen val prosvjeda, Walesa je pobijedio na prvim polu-slobodnim parlamentarnim izborima u Poljskoj. Krajem 90-ih godina postao je i poljski predsjednik.

Prije svega zbog toga je kinesko vodstvo 25 godina odugovlačilo oko postizanja kompromisa s Vatikanom - i to nakon što je Mao 1951. godine prisilio zakonom dozvoljenu Katoličku crkvu u Kini da se odrekne Pape i Rima. Otada patriotsko-katoličko društvo u Pekingu, sklono Komunističkoj partiji Kine, imenuje samo kineske biskupe, bez konzultacija s centralom u Rimu. Ono krilo rimokatoličke zajednice koje nije htjelo prekinuti kontakt s Papom, rascjepkalo se po viđenju kineske vlade u ilegalne "podzemne" crkve.

Rimokatolička crkva u podzemlju

Biskupi te "crkve u podzemlju" imenovani su doduše od strane Pape, ali su bili nelegitimni u očima Pekinga. Do danas se progoni i tlači kršćane koji su članovi podzemne crkve. Većina misa se održava potajice. Zato u zemlji s 1,3 milijardi stanovnika ima ne više od 15 milijuna katolika, računajući oba tabora (i "službenu" i "neslužbenu" crkvu, nap. red.). Pritom je potencijal u Kini zapravo ogroman. I to pod motom: lakše je nekoga pridobiti da vjeruje, nego promijeniti nečiju vjeru.

Peking sada popušta, zato što u euforiji gospodarskog rasta sve više ljudi traži orijentaciju u vjeri. I tu je Pekingu očito draže da ljudi postanu katolici nego da ih "ulove" kojekakve kineske sekte.

Nakon što su se oba tabore proteklih mjeseci vidno približila, s kineske je strane prošli četvrtak objavljena vijest o postizanju dogovora. Pristane li Papa na ono što su dogovorili pregovarači, Vatikan i Komunistička partija će ubuduće zajedno imenovati biskupe. Ni Katolička crkva u ovom slučaju ne funkcionira dakle drugačije od nekog velikog automobilskog koncerna. Tko u tom području želi ekspandirati u Kini, ne može zaobići joint venture (mješovito poduzeće) s državom.

Preduvjeti Pekinga

Peking postavlja ipak jasan preduvjet ukoliko Rimokatolička crkva ubuduće želi imati službeni i legalni status na kineskom (kontinentalnom) tlu: Vatikan treba okončati diplomatske odnose s Tajvanom. Sveta stolica je naime jedina europska instanca i jedna od rijetkih diljem svijeta, koja Republiku Kinu (na Tajvanu, nap. red.) službeno priznaje kao samostalnu zemlju.

To i nije čudo jer je na Tajvanu dobro etablirana Rimokatolička crkva. Čini si da je pragmatizam kod Pape, kao i kod većine nacija, ipak izraženiji. Mnogobrojni budući pristaše su mu važniji od onih sadašnjih - na Tajvanu. Rim je već sam od sebe ponudio premještanje vatikanskog veleposlanika s Tajvana u Peking.

Možda Papu Kina privlači i iz jednog drugog razloga. On je prvi Papa isusovac. Upravo taj red je prije 500 godina i odnio rimokatoličku vjeru u Kinu. Ali Peking Franju još nije pozvao da i osobno dođe u Kinu, iako je on već izrazio želju za time. Ipak: u ljeto je odaslan prvi pozitivni signal iz Pekinga. Papi je na putu u posjet Južnoj Koreji prvi put dozvoljeno da koristi kineski zračni prostor.

Dopisnik DW-a Frank Sieren je jedan od vodećih njemačkih poznavatelja Kine. Već 20 godina živi u Pekingu.