Novi početak s Washingtonom

Čestitari obično imaju spreman i mali poklon. Čestitajući pobjedu izabranom američkom predsjedniku Joeu Bidenu i njegovoj potpredsjednici Kamali Harris, kancelarka Angela Merkel pridržavala se ovog običaja: ona nije uputila čestitke samo riječima koje su, za njene prilike, izuzetno tople i srdačne.

Kada se kancelarka prisjeća dugotrajnog prijateljstva između SAD-a, Njemačke i Europe te kada se zakljinje u zajedništvo, ona ujedno najavljuje ustupke: Nijemci i Europljani znaju da moraju preuzeti veću odgovornost u ovom partnerstvu. Amerika "s pravom od nas očekuje da uložimo veće napore kako bismo se pobrinuli za našu sigurnost i kako bismo se u svijetu zauzeli za naša uvjerenja".

Sudbonosan dan

Postoji dublji razlog zbog kojeg je Angela Merkel svoje čestitke pred kamerama iznijela u ponedjeljak, a ne - kako je prvobitno najavljeno - u nedjelju poslije podne.

9. studeni je sudbonosan dan u Njemačkoj. Na taj dan, kako je rekla kancelarka, desilo se ono najgore ali i najbolje u njemačkoj povijesti. 9. studenog 1938. došlo je do pogroma u cijeloj nekadašnjoj nacističkoj državi, sa stotinama mrtvih, a potom su uslijedila sistematska i masovna ubojstva i progoni Židova. A 9. studenog 1989. godine pao je Berlinski zid. I tu je Merkel prešla na SAD ističući važnu ulogu ove zemlje "za slobodu u svijetu", ali i za pad zida.

Lijepe riječi nakon kaznenih carina

Ali u pozadini tih lijepih riječi je realna politika i sadašnja situacija. Nekoliko sati prije nastupa kancelarke Merkel, Europska unija je najavila kaznene carine na američki uvoz. Bruxelles je time reagirao na ilegalne američke subvencije koncernu Boeing. Kaznene carine iznose gotovo četiri milijarde dolara godišnje. One neće obradovati američku administraciju, kako sadašnju, tako ni buduću. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Donald Trump reagirati i hoće li budući predsjednik Biden, koji stupa na funkciju 20. siječnja 2021., biti otvoreniji u svojoj trgovinskoj politici.

Angela Merkel uz čestitke nosi doduše i poklone, ali pretrpana njima ona nije. Obećanje da će "pojačati vlastite napore" ide ruku pod ruku s porukom da i Europljani, imajući pred očima dosadašnje američke poteze, također misle na sebe te da će to ubuduće jasnije signalizirati. Mada je Merkel predsjedavajuća EU-a samo još šest tjedana, a njemačka kancelarka samo još deset ili jedanaest mjeseci, ona ipak želi sudjelovati u suoblikovanju iznova procvalog partnerstva.

Kancelarka konkretno nabraja izazove, koje Amerikanci i Europljani zajednički moraju savladati: pandemiju korone, globalno zagrijavanje atmosfere, terorizam, omogućavanje otvorene, napredne ekonomije i slobodne trgovine. Suočena s globalnim problemima i krizama današnjice, Angela Merkel poziva na povratak multilateralizmu i zajedništvu, nakon svega što su Europljani i ona morali pretrpjeti posljednjih godina: od stalnih Trumpovih zahtjeva za većim financijskim angažmanom u NATO-u, preko odluke o povlačenju američkih vojnika iz Njemačke pa sve do Trumpovog brutalnog raskida s Pariškim sporazumoma o zaštiti klime. Možda je za Merkel ipak najgore od svega bilo Trumpovo podrugljivo svrstavanje Njemačke, koja sebe voli smatrati pouzdanim partnerom, u blizinu zlih i neprijateljski raspoloženih država.

U strateškom razmišljanju i izjavama kancelarke postoji jedno načelo: ona se nikada ne okreće unazad, niti se, shodno tome, ikada verbalno vraća na ono što je prošlo. Tako je bilo i sa čestitkom Joeu Bidenu i Kamali Harris: ime Trump se ne spominje ni jedan jedini put. Merkel se u svom plavom sakou ne osvrće na borbu dosadašnjeg američkog predsjednika protiv uvjerljivog izbornog rezultata, koju je najavio u medijima. Kao da hoće reći: Trump? Tko je to bio?

Ljutiti pogled unazad

Upravo 9. studenog 2016., na isti dan prije četiri godine, kancelarka je, tada doduše u crvenom sakou ali na istom mjestu i pred kamerama govorila o ishodu američkih predsjedničkih izbora. Odmah na početku je govorila o "ponekad teško podnošljivoj konfrontaciji" koja se pokazala u predizbornoj kampanji ove "stare i časne" demokracije. Govorila je o političkoj, ekonomskoj i vojnoj odgovornosti svakog američkog predsjednika, odgovornosti "koja se može osjetiti gotovo posvuda u svijetu".

A onda je nastupilo ključnih petnaest sekundi, u kojima se radilo o srži politike: "Demokracija, sloboda, poštovanje pravne države i nepovredivosti ljudskog dostojanstva - bez obzira na porijeklo, boju kože, vjeru, spol, seksualnu orijentaciju ili politički stav. Na temelju tih vrijednosti nudim budućem predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Donaldu Trumpu blisku suradnju."

No on je pao na ispitu. Trump više ne može očekivati poklone. Ovoga ponedjeljka nije dobio ni verbalno isprepleten buket nekog ružnog, osušenog cvijeća. Sada je sve usmjereno na jedan ulog: na novi početak s Washingtonom.