Novi napad na turske medije
1. studenoga 2016
Turska je 29. listopada proslavila 93. godišnjicu od osnivanja Republike. Samo dva dana kasnije, list Cumhuriyet, koji je star koliko i moderna Turska, postao je još jedan cilj kampanje protiv oporbenih medija. Vlada i dalje koristi izvanredno stanje kao izgovor za ušutkivanje nekoliko preostalih kritičkih glasova.
U ponedjeljak su uhićeni glavni urednik i nekoliko istaknutih autori tog lista. Nalog za uhićenje izdat je i protiv bivšeg urednika lista, Cana Dündara, koji trenutno boravi u Njemačkoj. Da bi stvar bila još apsurdnija, vlasti tvrde da su se novinari, koji su pisali kritički o Gülenovom pokretu – sada njemu i priključili.
Zapravo je sve prilično jednostavno: Svatko tko je kritičan u odnosu prema aktualnim političkim odlukama je ili terorist ili je na bilo koji način pomagao Radničkoj partiji Kurdistana ili Gülenovom pokretu. Tako to, nažalost, sada izgleda. Scenarij je već napisan, a vlada se neće zaustaviti dok se iza rešetaka ne nađu svi koji joj se suprotstavljaju. To se posebno odnosi na novinare koji su u potrazi za istinom.
Mnogi znanstvenici i novinari su pobjegli u Njemačku nakon neuspjelog državnog udara i obračuna koji je uslijedio. Ne samo inteligencija, nego i mnogi diplomati. S obzirom na opasnost od mučenja malo je vjerojatno da će Njemačka ove ljude izručiti Turskoj. Berlin još ne zna kako se ponašati u ovoj situaciji, a da ne ugrozi odnose s Turskom. Ne bi bilo iznenađenje kada bi Turska od Njemačke tražila izručenje turskih novinara protiv kojih postoje nalozi za uhićenje. To bi moglo dovesti do novog sukoba između dvije zemlje.
Zapanjujuće je i razočaravajuće da su njemački političari za sada vrlo suzdržano reagirali na nedavna uhićenja. Očigledno da Njemačku više brine klimavi izbjeglički sporazum nego stanje demokracije u Turskoj.
Uhićenja, promjene zakona, rasprava o ponovnom uvođenju smrtne kazne i inzistiranje na predsjedničkom sustavu u nefunkcionalnoj demokraciji pokazuju kako Turska brzo ide ka točki s koje nema povratka. Kancelarka Angela Merkel i ostali europski čelnici će, možda i prije nego što su se nadali, morati zauzeti čvršći stav u odbrani demokracije.