110711 Great Game Afghanistan

Procjenjuje se da su afganistanske sirovine vrijedne više tisuća milijardi dolara, a energetski potencijali drugih centralno-azijskih zemalja još znatno veći. Do sada je to bio u najvećem dijelu "netaknuti kolač". Iran, Pakistan, Indija, Rusija a prije svih Sjedinjene Države i Kina najveći dio tog "kolača" žele za sebe. Mnogi stručnjaci govore da se u pozadini rata protiv terorizma u stvari krije rat za prirodne resurse.

Ali pristup sirovinama, po mišljenju docenta na Fakultetu političkih nauka pri Slobodnom univerzitetu u Berlinu, Tomasa Grevena nije dovoljno reguliran: "Prema 'najgorem scenariju', ako bi dakle došlo do regionalnog sukoba, ne može se računati na ugovore o eksploataciji sirovina. U tom slučaju bi pristup rudnim bogatstvima morao da bude osiguran vojnim sredstvina koja uključuju izgradnju novih vojnih baza i suradnju snaga sigurnosti."

Tko kontrolira sirovine, kontrolira svijet

Sjedinjene Američke Države i Kina posljednjih se desetak godina intenzivno nadmeću u pokušajima osiguranja premoći nad rudnim nalazištima u svijetu. Obje zemlje su svjesne da direktan pristup sirovinama istovremeno znači i osigurane uvjete za daljnji napredak. Tako nova "Velika igra" zapravo odlučuje čiji će utjecaj u biti jači u 21. stoljeću - kineski ili američki, smatra Greven.

„Sjedinjene Države nisu ravnodušne na mogućnost dobijanja sirovina iz Afganistana ili pak drugih zemalja središnje Azije. Kina ne sudjeluje u međunarodnim vojnim akcijama, u konkretnom slučaju u brobi protiv terorizma, a istovremeno Kina osvaja ekonomska tržišta. Peking se tridi svojim poduzećima osigurati koncesije", uvjeren je njemački znanstvenik.

Velike kineske investicije

Kineska vlada je već godinama u ofanzivnoj "kupovnoj" politici u Afganistanu i drugim centralno-azijskim zemljama. Tako je Peking osigurao pravo na eksploataciju najvećeg rudnika bakra na istoku Afganistana, što je prilično razljutilo Washington. Cijena - prava sitnica: tri milijarde dolara. Cestama koje su izgradili Amerikanci uskoro će kamioni bakar prevoziti u pravcu Kine.

Peking službeno odbacuje tvrdnje kako mu je namjera da postane super-sila kako u Afganistanu, tako i u čitavoj regiji. Međutim, analitičari smatraju da je kineski cilj ipak dominancija, i to u najmanju ruku u cijeloj Aziji. Juergen Steten, rukovodilac odjeljenja za Aziju zaklade "Fridirh- Ebert" smatra "da je istina negdje u sredini. Kina, čak i ako to želi, ne može više da negirati činjenicu da je važan regionalni igrač."

Kina je do sada izbjegavala direktne sukobe s Washingtonom, mada ona prisutnost stotinu tisuća američkih vojnika u svom neposrednom susjedstvu doživljava kao veliku prijetnju. A američki planovi da u Afganistanu ostanu i nakon 2014. godine izvor su nove zabrinutosti u Pekingu, kaže Steten: „Očigledno je da Kini nije u interesu da bude okružena američkim vojnim bazama. Kinesko vodstvo takođa zna da se u nekom doglednom periodu ovakva situacija neće moći izbjeći. Stoga vjerujem da će se Kina sada više okrenuti Pakistanu."

Pakistan - novi prijatelj Kine?

Blizina Pakistana za Kinu je od višestrukog značaja. S jedne strane Peking na Islamabad gleda kao na vjernog saveznika protiv Indije, njegovog najvećeg suparnika u regiji. A s druge strane Kina vjeruje da će uz pomoć islamske republike Pakistan lakše uspjeti realizirati svoje interese u Afganistanu - a posebno nakon povlačenja vojnih snaga SAD-a.

U vezi sa rezultatom ove nove "Velike igre" Steten ne želi ništa prognozirati. Još uvijek se ne zna, smatra on, ko će na kraju izaći kao pobjednik. Ali, to bi za Afganistan moglo biti katastrofalno, smatra berlinski znanstvenik, "jer, povratak talibana ili sukob između velikih suparnika u regiji, poput Kine, Indije i Sjedinjenih Država, doveo bi do trajnih sukoba u Afganistanu, sukoba iz kojih se ta zemlja zadugo ne bi izvukla."

Autor: Ratbil Shamel, S. Savić

Odg. ur.: Z. Arbutina