Od sada s maramom
7. studenoga 2015Ovo je jedan od najljepših dana u životu Elif Kavakci. "Ta slika predstavlja godine borbe i prolivene suze milijuna žena koje nose marame i koje su desetljećima zbog toga bile diskriminirane", kaže ona u razgovoru za DW. Dizajnerica odjeće za muslimanke smatra da to pokazuje koliko je Turska napredovala. Ona je na Twitter postavila fotografiju do tada nepoznate sutkinje s maramom i pokrenula ogromnu raspravu.
Obitelj Elif Kavakci predstavlja simbol borbe muslimanskih žena za jednakost i javno priznanje. Elifina sestra, Merve Kavakci, bila je prva turska zastupnica koja je s maramom ušla u turski parlament. Zastupnica Stranke blagostanja je sa svojim nastupom tada, 1999., doživjela pravi fijasko - nije smjela položiti prisegu i praćena ljutitim prosvjedima drugih parlamentaraca morala je napustiti parlament.
Od tada se puno toga dogodilo. Stranka blagostanja više ne postoji, ali zato sada vlada njezina nasljednica, stranka AKP i to od 2002. gotovo neometano. I to uvijek s istom misijom: da konzervativne promjene u turskom društvu učini vidljivim.
Kraj temeljnih vrijednosti republike
Za Erdema Evrena iz Centra za moderni orijent u Berlinu, ova politka je raskid sa tradicijom "vrijednosti republike" kakve je njegovala kemalistička elita. A ona je odlučivala o sudbini zemlje do kraja devedesetih godina prošloga stoljeća. "Po uzoru na laicizam iz Francuske revolucije, ona je zagovarala stav da se i u Turskoj na vjeru gleda kao na privatnu stvar", objašnjava Evren. Sekularne snage u Turskoj smatraju da bi vjerska obilježja trebala biti u potpunosti uklonjena iz javnosti.
No, umjesto odvajanja države i vjere, dogodilo se to da je država preuzela kontrolu nad vjerom. A državna "Služba za vjerske poslove" je trebala tu kontrolu održavati i u najzabitijim krajevima zemlje. Godinama su čak i tekstovi za molitve petkom stizali iz središnjice u Ankari.
Prema mišljenju Erdema Evrena, politika čvrste ruke koja se vodila prema konzervativnim slojevima zemlje bila je glavni razlog za uspjeh islamističkih pokreta i stranaka u Turskoj: "Žene s maramom u Turskoj nisu mogle ni studirati niti obavljati neku službenu državnu funkciju."
S perikom na fakultet
Takozvana "Zabrana nošenja marame" dovela je tako do bizarnih običaja. Tako su jedno vrijeme studentice koje su nosile maramu preko nje stavljale periku kako bi mogle uopće ući u zgradu fakulteta.
Ovo se promijenilo tek 2008. kada je AKP donio tzv. "demokratski paket". On je prvi put u povijesti moderne Turske dozvolilo ženama koje nose maramu da studiraju da državnim sveučilištima. Tako su se žene s maramama u javnoj percepciji probile u prvi plan. I u zadnjoj privremenoj vladi je sjedila jedna ministrica s maramom.
Žene na vlasti - pod AKP-om?
Znači li to da se AKP zalaže za jednakost muškaraca i žena? Gareth Jenkins s Instituta za sigurnosnu i razvojnu politiku u Istanbulu decidirano odbacuje tu teoriju: "Vodstvo AKP-a smatra da su žene inferiorne u odnosu na muškarce." Istina je, kaže on, da je u kabinetu vlade AKP-a bilo ministrica, ali se najčešće radilo o ministarstvima za žene i obitelj. To je sve čemu za što se žene u čelništvu AKP-a smatraju sposobnima."
Elif Kavakci potpuno drugačije gleda na ovu stvar. "Upravo ova žena pokazuje koliko su AKP i sadašnja vlada učinili za demokraciju i jednakost", tvrdi dizajnerica odjeće za muslimanke. Kaže da se istina može naći u fotografiji iz njezinog Tweeta: "Ovo je demokracija. Nova Turska je bolja nego ikada ranije."
Elif Kavakci se doista ne može osporiti strastvenost. Ali, dizajnerica koja već nekoliko godina živi u SAD-u mora se suočiti s prigovorima da možda njeguje pogrešnu sliku o položaju žena u svojoj domovini. Prema najnovijoj studiji Svjetskog ekonomskog foruma o ravnopravnosti spolova Turska se, naime, nalazi na nezavidnom 122. mjestu od ukupno 135 zemalja.