Nova neizvjesnost i europska obrambena politika

Domaćin Emmanuel Macron uvijek je zahtijevao da Europa postane autonomnija i da preuzme više odgovornosti za vlastitu obranu. No francuski predsjednik našao je malo onih koji su prihvaćali njegovu viziju. Sada kada prima svoje kolege iz EU-a u Versaillesu situacija se okrenula u njegovu korist. Jer rat u Ukrajini dovodi do temeljne ponovne procjene europske sigurnosne strategije.

Rat u Europi mijenja sve

Već u siječnju, tijekom gomilanja ruskih trupa na ukrajinskim granicama, ali prije invazije, većina Europljana rekla je da Europa mora pronaći odgovor na ovu prijetnju zajedničkoj sigurnosti. Anketa think tanka ECFR (Europsko vijeće za vanjske odnose) pokazuje da građani očekuju da i NATO i EU štite Europu.

"Ova kriza će testirati spremnost Europljana da brane zajednički sigurnosni poredak", pišu Mark Leonard i Ivan Krastev. Jer oni također smatraju da se spremnost da se plati cijena za to uvelike razlikuje u državama članicama. Dok su ljudi u Poljskoj, na primjer, spremni prihvatiti velika ograničenja svoje sigurnosti, Nijemci i Talijani nisu toliko voljni praviti kompromise.

Na temelju toga, šefovi vlada u Versaillesu moraju dogovoriti zajedničku strategiju koja odgovara novoj prijetećoj situaciji i koja nailazi na odobravanje u državama članicama. U svakom slučaju, pod pritiskom ruskog rata u Ukrajini, dugo pripremani strateški dokument "Sigurnost i obrana u Europskoj uniji" temeljito je revidiran, proširen s 34 na 41 stranicu i pooštren u tonu i orijentaciji.

Kvantni skok u obrani i sigurnosti?

"Povratak rata u Europu, kao i velike geopolitičke promjene, dovode u pitanje našu sposobnost širenja naše vizije i obrane naših interesa", stoji u zajedničkom dokumentu koji je na stolu u Versaillesu. "Sve neprijateljskije sigurnosno okruženje zahtijeva od nas da napravimo kvantni iskorak, da povećamo svoj kapacitet i spremnost za djelovanje, ojačamo svoju otpornost i osiguramo solidarnost i međusobnu podršku", stoji dalje u dokumentu.

EU se po prvi put mogao obvezati na aktivnu sigurnosnu politiku i zaštitu svojih država članica, što je u ovom jasnom obliku nastalo prvenstveno pod pritiskom nekih istočnih država. Baš kao što je estonska premijerka Kaja Kallas sada ponovno pred Europskim parlamentom pozvala EU na jačanje zajedničke europske obrane uz sankcije i odvajanje od ruske opskrbe energentima. "Moramo se usredotočiti na sposobnosti čiji je razvoj preskup za pojedine zemlje članice. Cilj izdvajanja dva posto (BDP-a za obranu, op. ur.) mora biti apsolutni minimum", rekla je ona.

U zajedničkom priopćenju summita oštro je osuđena Rusija: akcije Moskve bile su "neisprovocirane i neopravdane" i pokazale su spremnost na "upotrebu najvećeg stupnja vojne sile, bez obzira na humanitarne razloge, u kombinaciji s kibernetičkim napadima, manipulacijom informacijama i uplitanjem u inozemstvo, ucjene zalihama energije i "agresivne nuklearne retorike". EU je konačno skinuo svoje svilene rukavice kada je riječ o odnosu prema Vladimiru Putinu.

Istodobno, Europljani su predani svojim međunarodnim partnerima, primjerice u sklopu skupine G7, reafirmiraju suradnju s NATO-om i podsjećaju na sigurnosna jamstva saveza. Rusija je također kritizirana zbog svog uplitanja u druga međunarodna problematična mjesta, kao što su Libija, Mali i Sirija, gdje Moskva iskorištava krize oportunistički i za vlastite svrhe, navodi se u priopćenju, koristeći kampanje dezinformacija i plaćeničke skupine kao što je Wagner Group.

Što slijedi iza jakih riječi?

EU je već razbio jedan od svojih tabua i odobrio 500 milijuna eura iz proračuna za "European Peace Facility" EPF za isporuke oružja Ukrajini. Ovaj proračun također će se u budućnosti koristiti za pružanje vojne pomoći u slučaju krize.

Nakon dramatičnog zaokreta Njemačke kada je riječ o njezinim vlastitim izdvajanjima za obranu, sada se i unutar EU-a govori da je nužno "izdvojiti više novca na bolju obranu" i koordinirati ovu potrošnju između država članica i na razini EU-a. Do sredine godine Komisija u Bruxellesu treba izraditi nove poticaje za takve zajedničke projekte naoružanja. Nedavno je Unija predložila ukidanje PDV-a na oružje kupljeno unutar EU-a.

I konačno, Europljani također žele preispitati svoje logističke vještine: treba poboljšati transport i brzi, neometani prijenos vojnika, materijala i opreme preko granica, također u suradnji s NATO-om. To su vještine za koje je malo tko u Europi očekivao da će postati važne na tako šokantan način.

Bit će svađa

Do sada je konkurencija između zemalja članica često paralizirala zajedničke projekte naoružanja u Europskoj uniji. Više se radilo o kontroli projekata i ekonomskim koristima za vlastite tvrtke nego o zajedničkom cilju. I premda je većina članica EU-a također u NATO-u, i tu postoji konkurencija. Snažan utjecaj SAD-a na odluke o sustavu oružja i strateške prioritete trebao bi biti bliže usklađen sa željama Europljana. To će biti teško jer iza toga stoje projekti vrijedni milijarde i tisuće radnih mjesta.