Nogometni dresovi - od sportske opreme do modnog artikla

"Dres je odjevni predmet s rukavima" - tako stoji u pravilniku IFAB-a (International Football Associaton Board), vrhovne instance za određivanje pravila u nogometu. Ali gotovo da nema nogometnog navijača koji bi se zadovoljio ovom definicijom. Ona ne zadovoljava ni Michaela Gaisa, profesora na Međunarodnoj školi dizajna u Kölnu. "Ono što dres čini dresom su emocija koje stoje iza njega i kontekst u kojemu se pojavljuje", kaže on.

Ključni pojmovi su dakle sport, emocije, moda. U idealnom slučaju jedan komadić tkanine može postati ikona. Pri sjećanju na razdoblje između 1972. i 1976. njemačkim navijačima, na primjer, dolaze gotovo suze na oči: europski prvaci 1972, svjetski prvaci 1974. i na koncu gotovo tragično proigrana prilika za obranu titule europskog prvaka 1976. Današnji predsjednik Bayerna Uli Hoeneß je promašio odlučujući jedanaesterac. Jednostavni bijeli dres s crnim obrubom i orlom na prsima - to je bila odora reprezentacije koja se smatra "najboljim njemačkim 'Elfom' svih vremena".

Dresovi prvaka

Primjerak izložen u Kölnu je dres Bertija Vogtsa iz 1976. godine, braniča kojega su zbog njegove borbenosti zvali "terijer" i koji je sredinom 90-etih bio izbornik reprezentacije koja se 1996. popela na nogometni tron Europe. Izložene dresove su nosili između ostalog Jupp Heynckes, danas trener minhenskog Bayerna i europski prvak iz 1972, Toni Schumacher, vratar pobjedničkog tima iz 1980. i Stefan Kuntz, europski prvak iz 1996. "Nije bilo lako doći do ovih dresova", kaže Kai Dürr, direktor Sportskog i olimpijskog muzeja, "jer ima puno igrača koji uopće više nemaju dresove. Lukas Podolski je, na primjer, iznimka. On je strastveni kolekcionar. Mnoge druge igrače uopće nije briga za dresove". Izloženi eksponat iz 2012. godine potječe upravo pod pasioniranog skupljača Podolskog koji će iduće sezone zaigrati za FC Arsenal.

Sportski najuspješniji dres - statistički gledano je onaj iz 1996. godine. Do tog rezultata je, prema broju odigranih utakmica, postignutih golova i pobjeda, došao student dizajna Sören Kelling. Komercijalno najuspješniji je dres koji su njemački nogometni reprezentativci nosili na Svjetskom prvenstvu 2006. godine - adidas ga je uspio prodati u milijun i dvjetsto tisuća primjeraka.

Tipične 70-ete, tipične 80-ete

To je 1970-ih godina bilo nezamislivo jer je dizajn tadašnjih dresova bio krajnje puristički: bijela tkanina, crni obrub, orao i gotovo. Tek su 1980-etih godina na pozornicu stupili dizajneri. Njemački nogometni savez se odvažio na eksperimente što je 1988. dovelo do modne "eskapade" u vidu dresa sa sada već legendarnom crno-crveno-zlatnom trakom.

U 1990-etima je u trendu bila "minimalna elegancija" popularnih njemačkih dizajnera Jil Sander i Helmuta Laga. S bojama se postupalo suzdržano, ali su detalji dovedeni do perfekcionizma. Materijal je, na primjer, bio vrlo komplicirano izrađen - sa srebrno-sivim prugama i slovima DFB-a koja su se mogla pročitati tek izbliza i koja su podsjećala na holograme. Dizajnerski se u novom tisućljeću trend počeo vraćati "korijenima". Ali zato su materijali koji se koriste high-tech kvalitete - oni su mikroporozni i navodno pomažu reguliranju tjelesne temperature.

Među kolekcionarima je dres iz 1988. posebno tražen. Na raznim aukcijskim platformama su za njega već plaćeni četveroznamenkaste svote, priča Kai Hilger, kustos kelnske izložbe. Suprotno tome se do dresa iz 2000. može doći vrlo lako - Njemačka je te godine na Europskom prvenstvu doživjela debakl, pa uspomenu na te tužne dane njemačkog nogometa nitko ne želi.

Najdraži eksponat direktora muzeja u Kölnu Franka Dürra je dres iz 2008. godine. Od onoga iz 1988. mu se pak diže kosa na glavi. Dizajner Sören Kelling je drukčijeg mišljenja: "On je tipičan za 80-ete pa je zato i kultan." Stručnjaku za dizajn Michaelu Gaisu je draže aktualno izdanje iz 2012. I kustosu Hilgeru je to najdraži dres: "Kod tog dresa imam dobar osjećaj. Mislim da ćemo s njim biti uspješni." Svi se slažu u jednome: najbolji dresovi su pobjednički dresovi.