Nogomet kao muški ritual inicijacije

Osim samih sportaša i stručnjaka, koji prate sve što se na stadionima i oko njih zbiva, fenomenom nogometa bave se i mnogobrojni znanstvenici, koji pokušavaju odgonetnuti tajnu fascinacije nogometom. Jer, činjenicu da ni jedan drugi sport ne fascinira tolike mase ljudi na svim kontinentima ovog našeg planeta treba shvatiti ozbiljno i slobodno se može govoriti o svojevrsnoj "kulturi nogometa". U tom je smislu proučavanje fenomena nogomet zapravo nezaobilazna tema za sociologe, antropologe i psihologe, a temom nogometa bave se i brojni umjetnici - prije svega književnici. Svi se oni slažu u jednom: kultura nogometa je prije svega "muška " stvar - pitanje muškog identiteta.

Nogomet nudi utopiju

Antropolozi povlače paralele s ritualima inicijacije dječaka u muškarce, koje poznaju i prakticiraju od pamtivijeka sve kulture svijeta – samo se vremenom mijenjaju forme tog rituala. Antropolozi ističu kako svijet nogometa muškarcima nudi jednu utopiju - dojam da su oni ti koji stvaraju svijet u kojem se mogu istovremeno ponašati i poput odraslih i poput djece.
Na pitanje zbog čega nogomet toliko utječe na kulturu i kulturnu produkciju – moglo bi se odgovoriti: zbog toga što je toliko popularan. Ali ako pobliže pogledamo, taj argument nije dovoljan, jer na primjer i automobili su isto tako mnogima vrlo važni u životu. Kao dio naše svakodnevnice, oni su čak na neki način i važniji od nogometa. No, fascinacija automobilima ne dovodi do takvih snažnih kulturnih odjeka kao što je to slučaj s nogometom. Od kuda dakle, taj kulturni impuls nogometa?
Uzmimo na primjer književnost, u kojoj je gotovo cijeli jedan žanr književnosti za mlade posvećen nogometu. U tim romanima središnji lik prolazi proces osobnog sazrijevanja. Najprije su to samo dječaci koji napucavaju loptu i samo se igraju, ali tada dolazi do trenutka kada sve to postaje daleko ozbiljnije. Nogomet se postupno pretvara u ritual inicijacije, koji predstavlja društveno prihvaćanje u zajednicu muškaraca - bez obzira radi li se o njemačkom, engleskom ili afričkom romanu koji se bavi tom temom. U romanu "San o nogometu" autora Leineke Dijkzeu, koji se odigrava u Africi, riječ je o glavnom liku koji odlazi u kamp za trening. "Tada su mu pred oči izišle godine njegovog djetinjstva i on je htio potrčati za Tihganijem, poći s njim, vratiti se u sigurnost svog sela, gdje će sve biti kao što je bilo ranije. Ali, nije to mogao učiniti i znao je da to niti ne želi učiniti. On je morao krenuti svojim vlastitim putem", stoji u knjizi.

Dokazivanje muškosti

Motiv je vrlo jasan: dječak postaje muškarac, oslobađa se pomoću nogometa i ostavlja stari svijet iza sebe. Kod autora knjige "Nedjelja kada sam postao svjetski prvak", jednog pravog književnog dragulja, govori se o događaju kada je njemačka momčad 1954. godine postigla takozvano "čudo u Bernu": "Stajao sam tako tri, četiri minute na trgu, spreman okrenuti se u bilo koji od pravaca, osim prema svojoj kući, iz koje sam pobjegao. Iza mene crkva i župni dvor, gdje me ništa više nije vezalo, a oko mene selo - otvoreni svijet."
Zahvaljujući književnim opisima nogometa kao muškog rituala inicijacije lakše je shvatiti zbog čega taj sport toliko snažno utječe na kulturu, i s druge strane, zbog čega je bavljenje tim sportom pretežno stvar muškaraca. Rituali inicijacije, uz svadbe, pogrebne običaje i ceremonije žrtvovanja, spadaju u najstarije kultne obrede i stoga se nalaze u samoj kolijevci svih kultura. U ritualu inicijacije dječaci uče kako se treba savladavati, podnositi bol bez zaštitničkog okrilja njihovih majki, kako se trebaju disciplinirati i pronaći svoj vlastiti identitet. Sve su to elementi koji su bitni i u nogometu. Svi romani za mlade koji se bave nogometom govore o podvrgavanju interesima zajednice, o temi samoće i solidarnosti, borbi, podnošenju poraza i o vrlini da se nikada ne odustaje. Sve su to osobine koje se tradicionalno smatraju muškim osobinama.

Kroz nogomet muškarci ostaju djeca

A što o tome kažu žene, koje ne samo da su sve brojnije među obožavateljima tog sporta, nego su i sve uspješnije u igranju nogometa ? Upravo kada je riječ o odrastanju, većina se žena ne žali da njihovi dječaci postaju muškarci, nego upravo obrnuto – nogomet muškarce pretvara ponovno u djecu. Čim ugledaju loptu, zaboravljaju na sve konvencije, svu kulturu i počinju igrati . No, na pitanje zbog čega je nogomet tradicionalno ipak prije svega muški sport, navodimo teoriju nizozemskog psihologa Buytendijka s početka 50-tih godina prošlog stoljeća koji "muški karakter" nogometa pripisuje prije svega pokretu udaranja: "Udaranje – u ovom slučaju lopte – općenito je uzevši odvažnije nego bacanje lopte i to zbog toga što udaranje lopte dovodi do gubitka sigurnosti u držanju tijela. Zbog toga zadavanje brzih i preciznih udaraca razvija svojevrsnu odvažnu akrobaciju tijela, čemu su muškarci i prije svega mladići, vrlo skloni. Čak i kada samo dvojica mladića šutaju loptu, to u njima izaziva snažan osjećaj samospoznaje, a time i jačanja percepcije o vlastitim sposobnostima."
To da muškarci psihološki ostaju djeca, dakle da rijetko prolaze dubinske procese transformacije kakve prolaze žene, poznata je psihoanalitčka istina. No, time se samo objašnjava to da su muškarci više skloni igranju, što se može zabilježiti u svim kulturama svijeta, bilo da je riječ o šahu, kartanju, boćanju ili backgammonu.

Pobuna protiv autoriteta

Ipak, fascinaciju nogometom ne može se pojasniti samo tom djetinjom crtom muškaraca, ističe talijanski sociolog Alessandro di Lago u svojoj studiji "Opis jedne bitke - rituali nogometa": "S gledišta etnologa, kod nogometa je riječ o društvenom događaju, u kojem je na snazi jedan oblik prava i autoriteta. Sa stajališta gledatelja, radi se o pobuni protiv autoriteta, gdje vlada stalna sklonost kršenju pravila kao što su bijesne psovke, nesuzdržane prijetnje smrću nogometnim sucima i bacanje kojekavih predmeta na travnjak. Etnolozi iz toga zaključuju da se kod nogometa radi o složenom ritualu poslušnosti i istovremenog otpora prema autoritetu."
Poslušnost, odnosno uvažavanje zakona, središnji je dio rituala inicijacije: mladići se konfrontiraju s višim autoritetom, njih se upućuje - inicira – u zakone koji vrijede u toj društvenoj skupini, a njegova se podložnost smatra uvjetom prihvaćanja u mušku zajednicu. Svi romani za mlade imaju jednu te istu vrst zapleta: razuzdani se mladić podvrgava "dresuri" i pripitomljuje se.
Francuski filozof i književnik Albert Camus o nogometu je rekao : "Sve što najpouzdanije znam o moralu i dalekosežnim obvezama trebam zahvaliti nogometu." A zvijezda reggaea i konzumet hašiša Bob Marley je govorio: "Nogomet štiti od stranputica. On traži disciplinu. Svako se jutro mora trčati, a kad se trči, onda ti je i u glavi puno toga jasnije."