Njemačko-poljski paradoks
To je paradoks: u lipnju Poljska i Njemačka zajedno žele obilježiti 25 godina dobrosusjedskih odnosa. Prije četvrt stoljeća su slobodna Poljska i ujedinjena Njemačka potpisali Ugovor o prijateljstvu. Bio je to epohalan događaj, u rangu Elizejskog ugovora, koji je tri desetljeća ranije za sva vremena okončao „zakleto neprijateljstvo“ između Njemačke i Francuske. I sad se, u jubilarnoj godini, i samo dva mjeseca nakon što je nacionalno-konzervativna stranka PiS preuzela vlast u Varšavi, njemačko-poljski odnosi nalaze u slobodnom padu.
Oni koji krivnju za to traže samo na strani stranke Jaroslawa Kaczynskog pojednostavljuju cijelu stvar. Kritike na račun uznemiravajućeg razvoja u Poljskoj od strane njemačkih ili EU-političara iz Njemačke, koja je inače opravdana, u mnogim slučajevima je jednostavno dokaz ignorancije i neznanja. Korištenje pojmova koji sugeriraju potrebu za stavljanje Poljske pod nečiju skrb ili ratobornih pojmova poput „stavljanje pod nadzor“ i „kaznenih mjera“ za zemlju koja je u proteklom stoljeću pretrpjela milijune žrtava pod njemačkim „nadzorom“, budi najgore asocijacije, i to ne samo među germanofobnim biračima PiS-a. Njemački političari u Berlinu ili Bruxellesu zato bi trebali ostati objektivni i pozorno odvagivati svoje riječi. Ili još bolje: kod kritičnih primjedbi prepustiti pravo prednosti svojim kolegama iz drugih članica EU-a. Tko poznaje ponosni poljski narod, taj zna da su prijetnje iz njemačkih usta apsolutno kontraproduktivne i sve samo pogoršavaju.
Posljedice i za EU
Cijena za stvarna i tobožnja zastranjenja (na obje strane) je velika. Puno je toga, čak i jako puno, u igri. Njemačko-poljski odnos ima značaj koji nadilazi „normalne“ susjedske odnose. To je jedan od nosivih stupova Europske unije, nježna biljka kojoj je za rast potrebno puno strpljenja i razumijevanja. Bez međusobnog povjerenja i sposobnosti uživljavanja u „kožu“ druge strane ta biljka ne može ostati zdrava.
Bilo bi istovremeno paradoksalno i tragično kada bi se zbog krize u tom odnosu dodatno povećali ionako postojeći problemi Europske unije. Politika, ali i civilna društva na obje strane imaju zadaću da to spriječe i zaustave slobodni pad. Kako bi se 25. jubilej Ugovora o prijateljstvu, taj dokument epohalnog dosega, obilježilo u prijateljstvu, a ne u atmosferi ledene distance.