Njemačkim školama prijete stotine ubilačkih pohoda godišnje

Pokolj u kino dvorani u američkoj saveznoj državi Colorado, iznova je probudio sjećanja na slične pokolje koji su se dogodili i u Njemačkoj. Iako nakon ovakvih zločina politika obećava mnogo, u praksi ostvarenih mjera je malo. Psihologinja Sara Neuhäuser u studiji Sveučilišta u Kölnu je utvrdila višestruko povećanje prijetnji vatrenim oružjem nakon slučaja posljednjeg ubilačkog pohoda jednog učenika u Winnendenu u Baden-Württembergu: 2016 zabilježenih slučajeva samo od 2006. do 2010. godine. Prije tog razdoblja u Njemačkoj nije postojao jedinstveni sustav evidencije, nego se svaka pokrajina samostalno bavila problemom. Školska administracija smatra da postoji hitna potreba da se nešto poduzme u vezi potencijalnih počinitelja, ali i onih koji bi to mogli postati. Savezna pokrajina Baden- Württemberg, primjerica, uvela je intenzivno savjetovanje i skrb za učenike te će se broj psihologa u naredne tri godine podvostručiti na ukupno 200.

Nova radna mjesta za psihološke savjetnike i socijalne radnike koji se bave prevencijom nasilja uvode se i u drugim pokrajinama, a potrebna financijska sredstva nadležna su ministarstva obrazovanja osigurala unatoč skresanim proračunima. Naročito dobre rezultate bilježi program protiv zlostavljanja, koji se provodi u cijeloj Njemačkoj. Tiringija i Berlin usredotočili su se na posebne programe namijenjene učiteljima i roditeljima, kako bi zajedno pravovremeno prepoznali znakove nasilnosti sve do konkretnih najava ubilačkog pohoda. Takva su se upozorenja uvijek ponavljala u razdoblju koji je prethodio ubilačkim pohodima. Počinitelji su uglavnom bili izolirani samotnjaci sa sklonošću ka oružju i računalnim igrama borbene tematike. Osim toga, radilo se o učenicima koji su se u stresnim situacijama očigledno osjećali preopterećenima. Mladićima i djevojkama koji se nalaze u sličnim situacijama trebala bi sada biti pojačano pružena pomoć.

Škole ne trebaju postati tvrđave

Čini se da je riječ o dobroj strategiji koja uspjeva prići potencijalnim počiniteljima među učenicima te koja se bavi uzrocima nasilja. Nakon ubilačkih pohoda u školama u Erfurtu, Emsdettenu i Winnendenu nisu bili malobrojni političari koji su zahtijevali uvođenje opsežnih sigurnosnih mjera u škole. U unutarnjopolitiičkim odborima Bundestaga raspravljalo se i o mogućnosti da se učenike, kako bi se spriječilo unošenje oružja, već na ulazima pretražuje. Međutim, do danas u niti jednoj njemačkoj školi ne postoje detektori metala poput onih na aerodromima, a nisu uvedene ni čip-kartice za pristup školama. „Želimo atmosferu u kojoj će se učenici dobro osjećati“, pojašanjava njemačka udruga učitalja. Trebalo bi izbjeći širenje straha.

Opremanje škola

Unatoč tome, u mnogim su školama ugrađeni neki sigurnosni sustavi. Gotovo svugdje postoji, između ostalog, jedinstveni alarm koji u slučaju napada daje jasna uputstva te automatski obavještava policiju. S vrata učionica uklonjene su kvake i brave te zamijenjene specijalnim zapornim sistemima kojima se u slučaju nužde može otvoriti samo iznutra. Zgrade su prepoznatljivo obojene kako bi se policiji i spasiteljima olakšala orijentacija. Podijeljeni su takozvani „pageri“ kako bi se olakšala komunikacija. No nadzorne kamere su postavljene u svega nekoliko škola. Naime, za takvu su investiciju nužni milijuni, a to većina pokrajina ne može financirati. Jedino si je berlinska četvrt Neukolln priuštila uvođenje privatnih zaštitara u šesnaest škola, koji su, doduše, naoružani jedino mobitelima. „Tehničke mjere ne povećavaju bezuvjetno sigurnost“, objašnjavaju učitelji, poučeni praktičnim primjerima. Ograničeni pristup i dobro ustrojen sustav obavještavanja trebali bi biti djelotvorni, jednoglasni su učitelji.

U kriznim situacijama još uvijek nesigurnost

Unatoč brojnim uputama pokrajinskih ministarstava obrazovanja, po podacima ureda za kriminalitet, otprilike 30 posto škola nema nikakav jasan plan djelovanja u slučaju da dođe do najgoreg oblika nasilja – ubilačkog pohoda. Istovremeno se savjetuje da se ne provode „vježbe“ djelovanja u slučaju ubilačkih pohoda, kako se potencijalni počinitelji ne bi na nasilno djelovanje još i poticali.

„Gotovo svakodnevno od školskih odbora dobivamo zamolbe za pomoć“, kaže Patrick Kane, suosnivač tvrtke koja školama nudi sigurnosne planove. Inicijativa „Sigurnost u školama“ u svakom slučaju nastoji na tehničkim rješenjima. Do prije dvije godine jedva da je na tržištu bilo takvih ponuda. Najbitnije je da se ne ugrađaju manjkavi alarmni sustavi – naime, informacije u ozbiljnim situacijama moraju što prije biti proslijeđene. „U mnogim slučajevima, dok ne intervenira policija ravnatelj je taj koji odlučuje što treba napraviti“. Prerađeni sigurnosni koncepti do sada su omogućili da se veliki udio potencijalnih ubilačkih pohoda mirno razriješi.