Njemački židov koji je nakon rata spašavao Goethea
17. listopada 2011"U kući mojih roditelja knjige su bile najvažnija stvar." Priča Uryja Eppsteina zvuči nevjerojatno. Židov iz Saarbrückena preživljava nacizam i kao izraelski vojnik 1948. spašava originalna djela Goethea i Schillera iz nekadašnjeg njemačkog sirotišta u Jeruzalemu.
Bio je jedini
"Sve je bilo opustošeno i ispremetano. Ono što me posebno smetalo je da su dragocjene knjige iz te uistinu fantastične Schnellerove školske knjižnice ležale razbacane po podu. Ja sam bio jedan od rijetkih koji su našli za shodno pogledati kakve su to knjige. Ono što sam otkrio na njihovim koricama ukazivalo je na to da su to svesci Goethea i da su kompletni. I Schillerova djela su skoro kompletna, nedostaje samo prva knjiga", priča Eppstein.
Ali zbog čega netko tko je upravo preživio Hitlerovo uništavanje židova, tri godine nakon propasti nacizma spašava njemačke knjige u Jeruzalemu?
"Moj je otac istraživao djela Thomasa Manna i o tome pisao i držao predavanja. Mene je i više nego zasmetalo kad sam vidio da se s knjigama tako postupa, i da od njih na kraju ništa ne ostaje. To je za mene bila čista emotivna stvar i tako je do toga svega i došlo", kaže Eppstein.
A sve to ima svoju pretpovijest koju treba ispričati: Johann-Ludwig Schneller dolazi 1854. u Jeruzalem, kao učitelj i misionar odlazi u Libanon, koji je tada pripadao Siriji. Schneller tamo susreće djecu, koja su u građanskom ratu izgubila roditelje. Za njih on u Jeruzalemu otvara sirijsko sirotište. Nacizam i Drugi svjetski rat dokrajčili su njegovo djelo.
Novi početak
1948. u zgradu se useljavaju izraelski vojnici. S njima i Ury Eppstein. On otkriva originale: Goetheovih 60 uvezenih djela iz 1827. koja je majstor sam redigirao. Isto tako i Schillerova djela iz 1835. Eppstein priprema plan: "U trenutku kad sam primio knjige u ruke i počeo ih skupljati, odamh mi je postalo jasno da one nisu moje privatno vlasništvo. Tamo nije više bilo osoblja Schnellerove škole, kojem bi čovjek te knjige mogao vratiti. Ali sam sam sebi rekao: možda se tijekom vremena pojavi zakoniti nasljednik ili netko u rodu s Schnellerom. A dok knjige ne vratim, ostat će kod mene na polici."
Nakon rata, Schenellerove ideje ponovno oživljavaju u Libanonu i u Jordanu. Škole po uzoru na njegove otvaraju se u libanonskoj dolini Beka i u Amanu. S radionicama, smještajem i okolnim poljima. Djeca i mladi, kršćani kao i muslimani, tamo se školuju za bravare, stolare, automehaničare, kuhare ili pekare.
U Jordanu
Glas o ovim školama dolazi i do Uryja Eppsteina, koji već u međuvremenu već dulje vrijeme istražuje glazbu u Izraelu. Nakon 63 godine on vidi priliku da ispuni svoj životni zadatak. U 86. godini on po prvi put putuje u neku arapsku zemlju, kako bi nasljednicima sirotišta predao stare klasike: njemačkoj Schnellerovoj školi u jordanskom Amanu.
"Pitao sam mnogo ljudi ima li opasnosti za jednog Izraelca, ako otputuje u Jordan. Većina ih je dogovorila - ne. Ako je tako, onda idem tamo", priča on.
Schellerova je škola ova vrijedna djela posudila Njemačko-jordanskom sveučilištu u Amanu. Zauzvrat nada se da će dobiti učitelja njemačkog. Kako bi mladi Jordanci i Palestinci mogli imati koristi od Goethea i Schillera, koje je spasio jedan židov u Izraelu: "Sretan sam da sam mogao malo pridonijeti tomu da se knjige vrate tamo kamo pripadaju. Čovjek se stalno nada da će se stanje rasčistiti i da će doći mir, što se ne događa već dulje vrijeme. U tom bi smislu knjige možda mogle biti simbolom duhovnih vrijednosti, koje bi mogle dovesti do takvog mira."
Nevjerojatna priča koja budi nadu. Na Bliskom istoku to je sve prije nego obična svakodnevna stvar.
Autor: Ulrich Leitholdt/ S. Kobešćak
Odg.ured: Željka Telišman