Njemački strah od noževa

Zapravo, koliko god da su u Njemačkoj pravila jasna o nošenju vatrenog oružja – i čak o predmetima koji izgledaju kao „pravi“, kod hladnog oružja kao što je nož tu vlada prilična zbrka. Naravno da su svugdje zabranjeni noževi koji su neosporno oružje – u većini saveznih država tu spada i zloglasni „skakavac“, nož na oprugu. Ali osobito u poljoprivrednim krajevima naravno da će gazda trebati nož za voćke ili vinograd. Tako se uglavnom došlo do pravila kako oštrica noža kojeg se nosi sa sobom ne smije biti duža od 12 centimetara.

No isto tako je jasno kako nisu problem poljoprivrednici, nego nasilnici u urbanim središtima. I njemački mediji su postali svjesni tog problema nakon što je ovog svibnja afganistanski izbjeglica nožem usmrtio policajca u Mannheimu. Njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser za postaju ARD ističe: "Noževi se koriste za brutalna djela nasilja koja mogu uzrokovati ozbiljne ozljede ili smrt" i kako su „potrebni stroži zakoni o oružju i strože kontrole." Tako predlaže da oštrica noža koji se nosi sa sobom bi smjela biti dugačka najviše 6 centimetara, a bilo kakvi „skakavci“ bi bili potpuno zabranjeni. Izuzetak bi bilo jedino kad se nož nosi još u tvorničkom pakovanju i kad je očito da se tek prenosi iz trgovine u domaćinstvo.

Sumnjive statistike

Ministrica se poziva na statistike o porastu broja uboda nožem, posebno u blizini željezničkih postaja, ali stručnjaci upozoravaju kako su te statistike nepouzdane. Doduše postoje brojke policije kako broj incidenata s nožem godišnje raste zabrinjavajućom stopom od 5,6%, a 2023. je bilo 8951 takvih slučajeva. Savezna policija (Bundespolizei) koja je zadužena  za sigurnost u njemačkim zračnim lukama i glavnim željezničkim kolodvorima, također izvještava o značajnom porastu napada noževima u i oko kolodvora i u prvih šest mjeseci je evidentirano 430 takvih slučajeva.

No kriminolozi ističu kako je statistika loš argument jer se zločini nožem kao izdvojena kategorija evidentiraju tek od 2021. Dirk Baier, njemački kriminolog s Instituta za delinkvenciju i prevenciju kriminala u Zürichu utoliko tvrdi kako Njemačka uopće nema puno podataka o kriminalu nožem.

"Policija uključuje i napade noževima koji su izvedeni i prijetnje noževima, tako da je to vrlo nejasna kategorija", rekao je za DW. "Prošlo je samo kratko vrijeme, tako da brojke zapravo nisu pouzdane."

No naravno da je i to postala politika. Populistička stranka Alternativa za Njemačku (AfD) prije svega ističe kako je i kod ubojstva policajca motiv po svemu sudeći bio muslimanski ekstremizam koji se širi ovom zemljom zbog "migracijske politike" njemačke vlade. "Kriminal stranaca je eksplodirao, kriminal mladih, migrantsko nasilje... Jer imamo otvorene granice", izjavila je Alice Weidel, jedna od čelnica stranke AFD ovog srpnja za postaju ZDF.

Nema veze s porijeklom

Ali kriminolozi ne vide nekakvu vezu između nasilnog kriminala i imigrantskog porijekla: iako su ne-Nijemci nesrazmjerno zastupljeni u policijskoj statistici kriminala zloporabe nožem, to samo po sebi nije od velike pomoći, tvrdi Baier. "Ako bolje pogledamo skupinu ne-Nijemaca, nalazimo vrlo različite skupine ljudi: postoje istočni Europljani, Afrikanci, imamo Južnoamerikance, imamo ljude arapskog porijekla", ističe kriminolog.  "To su vrlo različite kulture, tako da ne možemo reći da postoji nešto poput specifične ‚kulture noževa' ili etničke pripadnosti koja ima izravnu vezu s nošenjem noža."

Isto tako ističe kako “moramo manje razgovarati o zemlji iz koje su došli, nego o okolnostima njihovih života". “U kojoj sredini odrastaju? Među kakvim prijateljima da misle da je važno nositi nož? Kakvo je njihovo obrazovanje? Moramo sagledati njihove društvene okolnosti, a ne samo gledati nacionalnost."

Isto tako, kriminalistički stručnjak ne vjeruje kako bi prijedlog ministrice nešto bitno promijenio. Jedino što mu je prihvatljivo da se time dođe do kraja zbrci koja vlada u različitim zakonodavstvima i propisima pojedinih pokrajina: "To je dobar signal, da tako kažem", rekao je. "Ali ako tražite korist u smislu sprječavanja zločina nožem, onda bih rekao da to nema koristi." To je zato što će, tvrdi Baier, ljudi koji nose opasne noževe nastaviti to činiti, bili oni legalni ili ne.

„A što im mi možemo?"

To vodi i praktičnom pitanju, kako uopće kontrolirati moguće napade. Lars Wendland, predsjednik njemačkog policijskog sindikata GdP, načelno je pozdravio Faeserov prijedlog, ali je ustvrdio da je policiji potrebno više od puke zakonske promjene kako bi učinkovito radila. "Kakva korist od pooštravanja zakona ako ga ne možemo provoditi?" rekao je DW-u. "Također moramo pogledati imamo li osoblja i materijala da to provedemo."

Wendland smatra da bi nadzor prepoznavanja lica i dopuštanje policiji da provodi nasumične provjere u određenim "zonama bez oružja" bio dobar početak. Ali te mjere Faeser još nije spomenula — i dvojbeno je da bi one uopće bile u njezinoj nadležnosti, budući da je određivanje zona bez oružja obično posao lokalnih vlasti.

Takve su zone uvedene u određenim njemačkim gradovima i iako postoji malo dokaza da su zapravo dovele do smanjenja nasilnog kriminala, prema Baieru čine da se ljudi osjećaju sigurnije. "Bile su znanstvene studije o zonama bez oružja u Leipzigu i Wiesbadenu — koje su pokazale da kriminal nije primjetno opao. Ali stanovništvo je osjećalo veću sigurnost. Mislim da je to najvjerojatnije zato što je bilo više policije", rekao je.

No čak kad bi bile točne i cjelovite, brojke o napadima noževima u Njemačkoj ovu zemlju svrstava zapravo u razmjerno „mirne“ zemlje Europe. U nekim drugim državama je to kud i kamo veći problem, osobito u Velikoj Britaniji koja je tek koncem prošle godine uopće uvela zabranu nošenja hladnog oružja s dugačkim oštricama.