Njemački rukomet u rasulu

Njemačka rukometna reprezentacija je počela kvalifikacije za Europsko prvenstvo (EP) u Srbiji 2012. (17.-19.01.) neriješenim rezultatom protiv - blago rečeno - ne baš velike rukometne sile Austrije. Nakon toga je ostvarila pobjedu protiv najslabijeg protivnika u svojoj skupini 5, Latvije, da bi sredinom proteklog tjedna morala ostaviti još dva boda u Islandu.

Poraz s pet pogodaka razlike (31:36) na otoku koji je lud za rukometom, od aktualnog olimpijskog viceprvaka i brončanog s prošlog europskog prvenstva, nije bio neočekivan, a još manje sramotan, ali je doveo Njemačku pred zid. Prije uzvratnog susreta u nedjelju (13. 3.) Njemačka se s tri osvojena boda iz tri utakmice našla na trećem mjestu i u opasnosti da se, ne uspije li svladati Islanđane kod kuće, po prvi put u povijesti ne uspije plasirati na europsko prvenstvo. A to bi doista bila blamaža i udarac njemačkom rukometu od kojega bi se sigurno bilo teško oporaviti.

Da je Njemačka izgubila uzvrat protiv Islanda, više ne bi mogla vlastitim snagama izboriti kartu za Srbiju. No, taj horor-scenarij se nije dogodio. Reprezentacija Heinera Branda se podigla iz pepela i pobijedila, štoviše "pomela" Island u Halleu (Westfalen) s 11 golova razlike (39:28).

Pobijedi li u preostala dva kvalifikacijska susreta Latviju (8.6.) i Austriju (11/12. 6.), osigurala je plasman na turnir najboljih rukometnih nacija Europe.

"Task force" za njemački rukomet

Ova pobjeda ima efekt aspirina, možda čak i antibiotika, ali ne znači ni u kojem slučaju trajno izlječenje njemačkog rukometa koji ozbiljno pobolijeva već nekoliko godina. Nakon osvajanja Svjetskog prvenstva u vlastitoj zemlji 2007., razina kvalitete i uspjeha kontinuirano pada. To se posebno čudnim čini s obzirom da njemački klupski rukomet u istom razdoblju cvjeta.

Njemačka prva rukometna liga je najjača na svijetu i najmanje osam klubova s vrha ljestvica svjetske je klase. U Njemačkoj i Španjolskoj, osim nekoliko iznimaka, igraju i treniraju najzvučnija imena svjetskog rukometa - 11 članova i trener islandske reprezentacije, na primjer.

U njemačkoj Bundesligi kruh zarađuju i hrvatski reprezentativci Lacković, Vori, Duvnjak, Vuković, Zrnić, sjajni francuski reprezentativci, pola poljske vrste... Upravo to je po nekima glavni problem njemačkog reprezentativnog rukometa: od toliko vrsnih stranih rukometaša do dresova prvoligaša se ne mogu izboriti talentirani mladi Nijemci, argumentiraju oni.

Tim problemom će se pozabaviti svakako i novoosnovani "Task force" za njemački rukomet sastavljen od predstavnika Bundeslige i stručnjaka iz Njemačkog rukometnog saveza. Među njima je i sadašnji izbornik Heiner Brand koji je htio baciti ručnik već nakon debakla na Svjetskom rukometnom prvenstvu Švedskoj.

Koliko je kriv izbornik?

Za Branda samog ovakav razvoj njemačkog muškog rukometa mora biti posebno bolan. Ovaj rukometni fanatik je preuzeo kormilo reprezentacije još 1997. godine kada se ona također nalazila u jednoj dubokoj krizi. On ju je iz nje izvukao i doveo njemački rukomet ponovno u sam svjetski vrh: već 1998. Nijemci su osvojili broncu na Europskom prvenstvu, a između 2002. i 2007. bili su europski i svjetski prvaci i igrali su u više finala na velikim turnirima.

Brandov ugovor ističe 2013. godine, ali je najavio da bi se mogao povući već idućeg ljeta, po završetku kvalifikacija za EP. No, bez obzira kada otišao s kormila reprezentacije, Brand će ostati u krugu onih koji će graditi budućnost njemačkog rukometa. Njega i dalje smatraju neospornim stručnjakom, iako je sve više onih koji su mišljenja da je njegovo vrijeme isteklo i da se na mjestu izbornika "istrošio". Kao mogući nasljednik često se spominje Martin Schwalb, sadašnji trener Vorija, Lackovića i Duvnjaka u Hamburgu. Tko god smijenio Branda, neće imati lak posao, pa čak i ako na kraju tekućih kvalifikacija za njemačku reprezentaciju sve dobro završi i Njemci se uspiju "ubaciti" u krug onih koji će se u Srbiji boriti europsko zlato.

Autorica: D. Dragojević (dpa, sid)

Odg. ur.: S. Matić