Njemački nogomet u raljama neonacista
16. rujna 2008
Antisemitizam se u današnjem njemačkom društvu očituje na puno načina: mržnja prema strancima, rasizam i diskriminacija socijalnih i društvenih manjina su neki od njih. "Odnos prema manjinama" bila je tema ovogodišnjeg simpozija Centra za istraživanje antisemitizma Tehničkog sveučilišta iz Berlina. Najviše je riječi bilo o - nogometu.
Nogomet kao zrcalo društvenog razvoja
Vrijeđanje "Židova" ili nogometaša iz Afrike srećom nije tipična scena na njemačkim nogometnim stadionima. Rasizam je pustio korijenje na tribinama u toj zemlji. Bez obzira na poboljšanje situacije zahvaljujući raznim preventivnim mjerama i navijačkim projektima, antisemitizam se ne gubi s tribina, zaključio je sociolog Gerd Dembowski, koji se u svome znanstvenom radu bavi navijačkim ponašanjem. U Njemačkoj trenutno postoji oko 40 pedagoških projekata koji se bave rasističkom problematikom fanova, na tribinama većih stadiona povećan je broj policajaca, a i nogometni dužnosnici i igrači u međuvremenu su senzibilizirani za taj fenomen. Postroženje sigurnosnih mjera na samim stadionima dovelo je to toga da njemačka policija većinu nasilnih djela u međuvremenu ne registrira na tribinama, već u okolici stadiona, dok navijači dolaze, odnosno odlaze s utakmice.
Desničarske tenzije u Njemačkoj ne gube se sa scene, one su danas samo drugačije prisutne u društvu. Ekstremni desničari danas u javnosti ne nastupaju isključivo zastrašujuće, u ratničkim odorama. Oni danas paze kakvu odjeću nose, paze kakve simbole koriste i kakva "interna" pravila ponašanja imaju. A upravo ta pravila ponašanja policija često nije u stanju raspoznati. Određene brojke i slova su kod njih simboli za imena nacionalsocijalističkih političara, njihove crvene zastave s bijelim krugom namjerno ne sadržavaju svastiku, ali ih desničarska scena prepoznaje kao "svoje", kaže Dembowski. Zastrašujuće je svakako u kojoj mjeri ta vrsta rasizma prožima privatno okruženje "navijača". U njemačkom amaterskom nogometu redovito ima tučnjave: tamo se tuku čak i roditelji i rodbina igrača, neovisno o njihovom zanimanju ili socijalnom statusu, dodaje sociolog: "Nogomet je platforma na kojoj očitim postaje sve ono što je prisutno u društvu. Preko nogometa se naravno može boriti i protiv nekih pojava, no sve dok ima rasizma i diskriminacije u našem društvu, toga će biti i u nogometu."
"Hrvati" i "Nijemci", "Turci" i "Nijemci"
Rasizam u nogometu je primjer za jedan svjetski fenomen koji stručnjaci nazivaju "grupna mržnja prema ljudima". Do izražaja on ponekad dolazi i u sve većem broju etničkih nogometnih klubova u kojima su organizirani migranti. Takvih klubova u Njemačkoj trenutno ima oko 500. Oni migrantima pružaju mogućnost da njemačkoj strani na sportski način "očitaju bukvicu", kaže Dembowski. No, nogometne utakmice dviju strana znaju se pretvoriti i u sraz "Turaka" i "Nijemaca" ili "Hrvata" i "Nijemaca". Protiv rasizma i diskriminacije u njemačkom se nogometu bore i navijači i klubovi i službene osobe. Organiziraju se dani protiv desnog ekstremizma i inicijative protiv desničara, a u Europi postoji i mreža "Football against Racism in Europe". Pa ipak, naglašava Dembowski, postojeće smjernice ne provode se dosljedno u natjecanjima koja se održavaju pod paskom Njemačkog nogometnog saveza.
Sociolog kaže kako bi se u borbi protiv rasističkih tenzija morali udružiti nogomet, politika i cijelo društvo, prije svega nogomet i škole. O mržnji prema strancima i manjinama moralo bi se pričati ne samo u Njemačkoj, već i u cijeloj Europi, dodaje Dembowski. Stručnjaci koji su sudjelovali na simpoziju Tehničkog sveučilišta u Berlinu zabrinuti su stanjem koje vlada na istoku Europe, osobito uoči Europskog prvenstva 2012., koje organiziraju Poljaci i Ukrajinci. Antisemiti i rasisti na istoku Europe puno su nasilniji nego oni sa zapada Starog kontinenta, kaže Dembowski.