Njemački medicinari hrabri unatoč eboli

"To je težak gubitak za čitavu kliniku". Margret Gieraths-Nimene mora duboko udahnuti.Tri od njezinih ukupno 25 suradnika klinika je izgubila zadnjih tjedana, umrli su od virusa ebole. Ustanova u predgrađu liberijskog glavnog grada Monrovije morala je biti zatvorena na šest tjedana. Prije nekoliko dana je dekontaminirana, renovirana i ponovno otvorena.

"Ljudi ovdje nas trebaju", kaže njemačka voditeljica klinike. Ona je još uvijek u situaciji da može pomagati - zahvaljujući podršci iz Njemačke. "To mi daje snagu da ovdje nastavim rad." Iz Njemačke ne dolaze samo donacije za kliniku već i za izolacijsku stanicu i za mrtvačko vozilo. "Mrtvi leže po ulicama i već ih nagrizaju psi", izvještava Gieraths-Nimene.

Pomoć još za vrijeme građanskog rata

"Uzeti stvari u svoje ruke", to su Nijemci u Liberiji oduvijek činili. Sa svojim suprugom, liberijskim liječnikom ona je prije gotovo 30 godina utemeljila Gerlib-Klinik (kratica za njemačko liberijsku kliniku). Njihov zajednički cilj bio je pomoći ljudima koji nemaju novca za medicinsku skrb. Gieraths-Nimene sama nije diplomirala na medicinskom fakultetu.

Ali je zajedno sa svojim suprugom radila u klinici sve do građanskog rata za vrijeme 90-tih godina. Zbrinjavala je kako pobunjenike tako i civilne žrtve. Dugi niz godina pratila je sudbinu građanskog rata u Liberiji iz inozemstva, osnovala je udrugu za pomoć, izgubila je supruga, koji je umro od posljedica napada vojnika dječaka u klinici. 2006. godine vratila se u Liberiju i nadogradila je kliniku.

Ebola u zasebnim prostorijama

Njezina klinika isprva nije bila spremna za slučajeve ebole, pacijenti s tipičnim siptomima su se upućivali u druge centre. Sve dok jedan od suradnika klinike nije sam obolio od virusa. Klinika ga je prihvatila za stalno. "Svi su bili iznimno oprezni", priča Margret Gieraths-Nimene. Zahvaljujući lijekovima institucije za pomoć Action Medeor suradnici su imali rukavice i zaštitu za usta. Pa ipak je još nekoliko dana potrajalo, nakon što je virus testiran, dok je bolničko vozilo odvezlo pacijente u izolacijsku stanicu. A ona je bila prekrcana živima i tijelima mrtvih. Pet tjedana kasnije suradnik je umro. Još dvoje kolega također je umrlo od virusa.

"Ne bojim se", kaže Gieraths-Nimene. I tako gradi povjerenje i kod svog osoblja da nastave s radom. Klinika je sada dobro opremljena. "Ako smo dobro opremljeni, možemo nešto postići", potvrđuje dežurni liječnik u klinici Konah Dolo. "To je zastrašujuća situacija, između ostalog i zbog toga što je tako teško razumjeti ovu krizu. Ali zbog toga ne bi trebalo odustati."