Njemačka želi smanjiti ovisnost o Kini

Hamburška luka je vrata Njemačke prema svijetu. A prije svega vrata prema – Kini. Ekonomski gigant s Dalekog istoka je najveća mušterija Hamburger Hafena. Samo u prvih šest mjeseci ove godine iz Kine je u ovaj hanzeatski grad na sjeveru Njemačke stiglo više od 1,3 milijuna kontejnera. Kontejnerski terminal Tollerort (naslovna fotografija) je bio odredište mnogih pošiljki iz Kine.

Kineski brodarski div COSCO zato želi preuzeti 35% vlasničkog udjela u tom terminalu. Hamburška luka i HHLA (logistička kompanija) to također žele – jer bi onda terminal Tollerort postao ključni terminal za najveću svjetsku brodarsku kompaniju. No, sredinom kolovoza je objavljeno kako savezno ministarstvo gospodarstva u Berlinu ima određene nedoumice po pitanju „ulaska" kompanije COSCO u Hamburg. Njemačka vlada, kako je javila agencija Reuters, nema jedinstven stav po pitanju preuzimanja suvlasničkog udjela kineske tvrtke u hamburškoj luci. Vlada na koncu mora odobriti taj korak – a može ga i blokirati.

Spor oko angažmana brodarske tvrtke COSCO je jasan dokaz da Njemačka pod znak pitanja stavlja svoje gospodarske odnose s Kinom, koji su dugo vremena bili jedan od temelja njemačkog poslovnog modela. Nakon što je s ruskim napadom na Ukrajinu postalo jasno koliko je Njemačka „ranjiva" zbog ovisnosti o ruskom plinu, Nijemci sada traže odgovor na pitanje kakav odnos ubuduće žele imati s Kinom? Kako se nositi s jednom autokracijom koja je već godinama najveći njemački trgovinski partner, i zemlja u kojoj je aktivno oko 5.500 njemačkih kompanija? Kako se odnositi prema zemlji koju se u dokumentima Europske unije (EI) istovremeno naziva i partnerom, ali i konkurentom i strateškim rivalom? Pri čemu sve s vremenom sve veću prevagu dobiva – rivalitet.

"Doba naivnosti"

Robert Habeck, ministar gospodarstva i vicekancelar iz stranke Zeleni, najavio je „robusniju trgovinsku politiku" prema Kini. Na kraju konferencije ministara trgovine zemalja članica skupine G7, Habeck je sredinom rujna rekao da je „prošlo doba naivnosti u odnosu na Kinu".

Već koncem svibnja je Habeck odbio dati jamstva koncernu VW za investicije u Kini. Bio je to šok. Više desetljeća se na razne načine olakšavalo poslovanje njemačkih poduzeća u Kini, ili preko jamstava za ulaganja ili garancija za izvoz robe. Stručnjak za Kinu Tim Rühlig iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) o promjeni kursa kaže: „To bi uskoro mogla biti standardna metoda. Njemačke firme bi u skorije vrijeme mogle nastaviti investirati u Kini, trgovati s Kinom, ali sve to samo uz vlastiti rizik, a ne više zu pomoć državnih garancija i raznih sigurnosti." Njemačka država, dodaje Rühlig za DW, „ne želi više prakticirati poticaje za njemačke firme kako bi se širilo poslovanje s Kinom".

Ali njemačke firme to čine i dalje – usprkos političkim odlukama. Sudeći po rezultatima studije Jürgena Matthesa iz Instituta njemačke privrede (IW), njemačke firme su u prva dva kvartala ove godine investirale oko deset milijardi eura u Kini – to je rekordna svota. Ulaganja se koncentriraju samo na nekoliko branši: prije svega su to automobilska industrija i kemijska branša. Samo na četiri njemačka industrijska giganta (VW, BMW, Mercedes i BASF) otpada trećina izravnih europskih investicija u Kini, tvrde autori studije koju je objavila Grupacija Rhodium.

(Ne)ovisnost o Kini

Jörg Wuttke, predsjednik Europske trgovinske komore u Kini, potvrdio je informacije Rhodiumovih stručnjaka, iz kojih proizlazi i da je za 80% europskih investicija u Kini zaslužno samo deset velikih europskih kompanija. Wuttke za DW kaže: „To je znak da ostale europske firme doduše ne napuštaju Kinu, ali da se trenutno po pitanju novih ulaganja zanimaju za neke druge zemlje, a time se fokusiraju na diverzifikaciju.”

Wuttke je ujedno i BASF-ov čovjek u Kini, on priznaje da je deset velikih europskih kompanija  izrazito ovisno o Kini. Ovisnost vidi i po pitanju uvoza rijetkih metala, polusirovina za farmaceutsku branšu ili kod fotovoltaik-sustava. Ali sve u svemu ipak smatra da usporedba s ovisnošću Europljana o Rusiji ne stoji: "Mi imamo naftovod i plinovod iz Rusije. A iz Kine imamo vodove preko kojih stižu igračke, namještaj, sportska oprema, odjeća, obuća. Većinu tih proizvoda, ja bih rekao njih 90 posto, može se lako dobiti i drugdje.”

A što je s izvozom u Kinu? IW-ov stručnjak Matthes kaže da o njemu ovisi oko tri posto njemačkih radnih mjesta: "To je preko milijun radnih mjesta. To je velika brojka, ali treba ju staviti u kontekst više od 45 milijuna posloprimaca u Njemačkoj”, dodaje Matthes za DW. Njegov zaključak: "Sveukupno gledajući je ovisnost o Kini kao izvoznom tržištu doduše relevantna, ali ona nije tako velika kao što se to medijski često tvrdi.”

Zeleni vrše pritisak

Unutar njemačke vlade pogotovo Zeleni vrše pritisak u pogledu poslovanja s Kinom. Početkom rujna je ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock predstavnike njemačke privrede upozorila: „Ne možemo si i drugi put priuštiti da se nadamo kako ‚neće to baš sve tako loše biti s tim autokratskim režimima‘" – ministrica iz stranke Zeleni je najavili novu strategiju prema Kini, koja će biti dio Nacionalne sigurnosne strategije koja je u izradi: „Njemačkoj saveznoj vladi a i meni je važno da u strategiji prema Kini primijenimo ono što smo naučili iz naše ovisnosti prema Rusiji."

Mnogim njemačkim menadžerima promjena kursa koju je najavio i „zeleni" ministar gospodarstva Habeck ipak ide predaleko: „Državni poticaji i jamstva oko poslovanja s Kinom moraju načelno opstati", zahtijeva glavni direktor Odbora za Aziju i Pacifik (APA) njemačke privrede Fridolin Strack u izjavi za Reuters. I kineske investicije u Njemačkoj i Europi bi trebale biti dobrodošle, zahtijeva APA. Po pitanju konkretnog slučaja, odnosno ulaska brodara COSCO u Hamburšku luku, Strack se ipak nije htio javno očitovati.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu