Njemačka – uzor i za suočavanje s prošlošću

Pojam suočavanja s prošlošću nastao je u zapadnoj Njemačkoj 60-tih godina kada se čitava jedna mlada generacija pobunila zbog nedostatka rasprave o vremenu nacionalsocijalizma. Do suočavanja s komunističkom prošlošću u istočnom dijelu Njemačke došlo je znatno kasnije – nakon sloma komunističke diktature u bivšem DDR-u i ponovnog njemačkog ujedinjenja. Aktivisti za ljudska prava uspjeli su se krajem 1991. izboriti da spisi istočnonjemačke tajne službe STASI-ja budu javno dostupni – kako znanstvenicima, tako i žrtvama komunističke tajne službe – iako se tomu protivila i Vlada tadašnjeg kancelara Helmuta Kohla i velik dio političara. Osim toga odlučeno je da se zaposlenike u javnim službama provjeri - da li su bili suradnici STASI-ja.

Svi gledaju kako to rade Nijemci

Taj proces suočavanja s komunističkom prošlošću bio je jedinstven u povijesti i naišao je na veliko zanimanje u svijetu, osobito u nekim bivšim komunističkim istočnoeuropskim zemljama. Primjer njemačke ustanove za spise STASI-ja pod vodstvom aktivista za ljudska prava u bivšem DDR-u Joachima Gaucka, bio je važan osobito za zemlje poput Rumunjske i Bugarske u kojima nije bilo organizirane protukomunističke oporbe. Potvrđuje to i Georg Herbstritt, povjesničar i stručnjak za Rumunjsku u njemačkoj ustanovi za spise STASI-ja.

"Njemačka ustanova za spise STASI-ja bila je kao zvijezda vodilja, kao uzor prema kojemu su se ravnali Rumunji. Zato je važno da je ta ustanova bila nazočna i u Rumunjskoj. Gauck je kao šef ustanove često posjećivao Rumunjsku, a to je kasnije činila i njegova nasljednica Marianne Birthler. Angažirani Rumunji koji su se zalagali za otvaranje spisa tajne službe u Rumunjskoj, dolazili su često u Njemačku. Njemački zakon o otvaranju spisa tajne službe poslužio je kao uzor za odgovarajući zakon u Rumunjskoj, iako je on veoma razvodnjen. Prije nekoliko godina smo u Bukureštu je pokazana jedna putujuća izložba, organizirane su rasprave na kojima su sudjelovali šefovi ustanova, to su bili važni signali, jer su Rumunji uvijek gledali što čine Nijemci", priča Herbstritt.

Špijuni postali - poduzetnici

Slične stvari u slučaju Bugarske opisuje i Joachim Förster. Förster je pravnik, a u Ustanovi za spise STASI-ja vodi jedan odjel. Više je puta bio u Bugarskoj. "Ti posjeti – sa mnom je u Bugarskoj jednom bila i gospođa Birthler, a mislim da je i gospodin Gauck jednom bio tamo – oni nisu naravno nevažni. To se vidi po zanimanju medija, po željama za intervjuima. Nije nevažno da se vidi kako i u susjednim zemljama ima ljudi koji podržavaju snage koje tamo rade na suočavanju s prošlošću."

Unatoč nastojanjima aktivista, do otvaranja spisa tajnih službi u Rumunjskoj i Bugarskoj došlo je tek nakon 2000. godine. U Rumunjskoj je odgovarajuća ustanova osnovana početkom 2000. godine, a u Bugarskoj tek 2007. U objema zemljama vlasti se teško odlučuju na otvoren govor o radu tajne službe za državnu sigurnost.

Georg Herbstritt o slučaju Rumunjske: "Suočavanje s prošlošću je išlo loše, jer su stare elite i dalje na položajima. Pripadnike bivšeg Securitatea susrećete kao poslovne ljude, u medijima, u politici, u parlamentu. U tom smislu suočavanje s prošlošću nije puno donijelo. Ono što je krenulo i što izaziva sve veće zanimanje jest suočavanje u publicističkom, u znanstvenom smislu. U javnosti postoji osjetljivost za tu temu, i glede toga neke stvari se u Rumunjskoj dobro razvijaju."

Prednost zbog sloma sustava

Isto vrijedi i za Bugarsku, kaže Joachim Förster. I dodaje da se ne smije zaboraviti pod kojim je uvjetima u Njemačkoj počelo suočavanje s komunističkom prošlošću: "To je jednostavno bila posebna povijesna situacija, da je jedna zemlja i jedna tajna služba potpuno propala. Tu je polazna situacija naravno znatno lakša nego u drugim zemljama, u kojima je postojao određeni kontinuitet države i institucija.“

Autor: Keno Versek/ Anto Janković

Odg. urednica: Marijana Ljubičić