Njemačka - spas za "šačicu" očajnika
20. veljače 2010
Nikada kao dosad u svijetu nije bilo toliko osoba koje se nalaze u bijegu: od diktatura, ratova, islamista, siromaštva ili suše. No Njemačka istodobno bilježi najniži broj podnosioca zahtjeva za azil u posljednjih 20 godina. Dok je prema nekim podacima u svijetu čak 42 milijuna ljudi u bijegu, 2009. godine samo je njih 33.000 stiglo do Njemačke.
Ipak, za ovu "šačicu" očajnika i progonjenih, situacija po pitanju odobravanja zahtjeva za azil u odnosu na prošle godine ipak se znatno popravila. Tako je 2006. godine pravo na azil u Njemačkoj steklo tek 6,3 posto osoba, no već od 2007. godine ova je brojka u porastu. 2007. godine pravo ostanka u Njemačkoj steklo je 27, 5 posto podnosioca zahtjeva, 2008. godine isto je pravo dobilo 37,7 posto osoba, a u prošloj godini je ovaj postotak iznosio 33,8. Pogledaju li se podaci za ostale europske zemlje, vidjet će se da se Njemačka nalazi negdje pri samom vrhu ljestvice, odnosno, kako navode ovdašnje dnevne novine Sueddeutsche Zeitung, "da je broj onih čiji su zahtjevi na azil prihvaćeni - nadprosječno visok“.
Porast političke volje
Razloge za ove promjene stručnjaci vide u mnogočemu. Kao jedan od glavnih uzroka navode se promjene u zakonu za strance koje je još 2005. godine uvela ondašnja vladajuća koalicija socijaldemokrata i stranke Zelenih.
Daljnje promjene su uvedene malo kasnije, u ljeto 2007. kada su i u Njemačkoj usvojena pravila takozvane Ženevske konvencije za pitanja izbjeglica koje predviđaju dužnost zaštite i onih osoba koje su progonjene ne samo od organa vlasti neke države već i od tzv. nedržavnog nasilja - primjerice, od talibana.
Drugi važan razlog leži u tome da u Njemačku posljednjih godina u sve većem broju pristižu izbjeglice iz Afganistana i Iraka. Obzirom da se situacija u njihovoj zemlji ne poboljšava, samim time, velik broj njih dobio je pravo ostanka.Među njima najveći je broj progonjenih kršćana i ostalih manjina.
Stručnjaci isto tako naglašavaju da je na ovaj pozitivni trend utjecao u velikoj mjeri i rad raznih humanitarnih organizacija kao i raznih udruga za zaštitu izbjeglica, čime je na neki način "porasla svijest i politička volja“. Naime, kako tvrde poznavatelji - u Njemačkoj se posljednjih godina prvenstveno promijenio odnos prema izbjeglicama. Dok su još u devedesetim godinama izbjeglice vrlo često btretirane kao "osumnjičenici, osobe koje taje pravi identitet i koje tek trebaju dokazati 'svoju nevinost', odnosno dokazati da su doista progonjeni i da u zemlji porijekla ne mogu živjeti", sada tome srećom više nije tako.
Velikodušni toliko dugo dok brojka ne postane prevelika
Isto tako, kako kaže Bernd Mesovic, pravni stručnjak u organizaciji Pro Asyl, "ove promjene (po pitanju broja odobrenih zahtjeva za azil) u svakom slučaju treba pozdraviti, no isto tako ne smije se zaboraviti da su u prošlosti, uvijek kada bi se ovaj broj 'previše' povećao, vlasti postajale strožije u odlučivanju odobrenja zahtijeva“.
No sudeći prema zakonima i pravilima EU-a, prema kojima su zemlje na čije tlo izbjeglice "prvo nogom stupe" dužne iste i prihvatiti, odnosno vratiti ih odakle su došle, ovaj se broj zasad najvjerojatnije i neće puno povećati.
Najveći broj ostaje izvan granica Njemačke: većinu se vraća u neki od izbjegličkih logora u Italiji, Španjolskoj ili Grčkoj ili pak u zemlju porijekla - gdje ih čeka ista ili vrlo često još teža sudbina.
Autor: Roland Preuß, Sueddeutsche Zeitung / Željka Telišman
Odg. urednica: Marijana Ljubičić