Njemačka medicinska pomoć ukrajinskim žrtvama rata

Jedna pacijentica leži na odjelu za intenzivnu njegu Sveučilišne klinike Bergmannsheil u Bochumu, na zapadu Njemačke. Bez svijesti je. Crte njezinog lica se teško može razaznati, ima velike rane na licu. Ova žena se bori za život. Prikopčana je na razne aparate. Tetjanu Burjak i Dmytroa Zadyraka taj prizor ne šokira. Oni stoje mirno pored kreveta na kojem je pacijentica, slušaju što priča njihov njemački kolega i postavljaju pitanja.

Burjak i Zadyraka su anestezisti. Tetjana je iz grada Dnipra, a Dmytro iz Kijeva. Oni se brinu o pacijentima s teškim opeklinama, među njima su brojni vojnici, ali i civili, radi se o žrtvama ratnih operacija u Ukrajini.

Njih dvoje je već treći ukrajinski liječnički par u bochumskoj klinici, koji su u Njemačku došli u sklopu programa koji je tijekom prošlogodišnjeg posjeta Ukrajini inicirao savezni ministar zdravstva Karl Lauterbach. Cilj te mjere je podijeliti njemački „know-how" s ukrajinskim liječnicima, koji se u svojoj zemlji brinu o teško ranjenim osobama. Do konca 2022. program je apsolviralo 30 ukrajinskih medicinara, a desetero ih je tijekom siječnja ove godine stiglo u Njemačku. Oni hospitiraju u Bochumu, ali i u klinikama u Ludwigshafenu, Duisburgu, Halleu, Hamburgu, Murnauu i Tübingenu.

Praktična znanja za ukrajinske liječnike

Ukrajinski liječnici tijekom obuke ne smiju sami skrbiti o njemačkim pacijentima, objašnjava Marcus Lehnhardt, direktor klinike u Bochumu. On je nadležan za provođenje programa hospitacije liječnica i liječnika iz Ukrajine,

"Oni ujutro idu s nama u vizitu, idu s nama u operacijsku dvoranu, na odjel intenzivne njege, obučava ih se na onim područjima o kojima najviše pitaju. Oni pitaju i mi im objasnimo, i onda oni surađuju u tom procesu”, kaže Lehnhardt, te dodaje: "Ukrajina je posve razvijena zemalja, tako da je razina know-howa naših gostiju vrlo, vrlo visoka. Ali ipak ima i stvari koje se može naučiti, možda su to neka malo detaljnija pitanja ili stvari koje mi radimo drugačije, možda i bolje."

Tetjana Burjak je tijekom dva tjedna naučila puno praktičnih stvari, o tome kako liječnici komuniciraju tijekom operacije, kako se pacijente pere, kako ih se brije, kako im se daje lijekove, koje se poveze koristi za rane. Ona kaže da njezina bolnica u Dnipru prima mnogo pomoći iz inozemstva, pa i lijekove i potrošni materijal. "Ali ponekad ne znamo što je to. Kada sam ovamo došla, fotografirala sam i poslala slike mojim medicinskim sestrama, te im objasnila što čemu služi. I te sitnice pomažu u pružanju pomoći”, kaže Tetjana, koja je u bolnici u Dnipru voditeljica odjela za fiziologiju i intenzivnu njegu.

Uspjesi nakon obuke

Njezini kolege iz kirurgije, koji u praksi već koriste stečeno znanje, program obuke u Njemačkoj su apsolvirali prije nje, kaže nam liječnica. Burjak dodaje da njezina bolnica već sama može usporediti rezultate medicinskih tretmana. Na primjer, u kliniku je stiglo pet rudara, s opeklinama. Njih trojica su liječena zu pomoć njemačkog know-howa, oni su se oporavili brže od dvojice rudara koji su liječeni dosadašnjim metodama, tvrdi ova medicinarka.

Ona naglašava još jednu inovaciju koju se sad koristi u njezinoj klinici: to je „Team-Time-Out". O čemu se radi? To objašnjava Marcus Lehnhardt: "Prije nego što počne neka operacija, mi imamo taj takozvani Team-Time-Out, kratko stanemo, pogledamo je li to pravi pacijent? Radi li se o pravoj indikaciji? Je li to prava strana? Imamo li sve instrumente? Jesmo li na sve mislili? To je posljednja provjera prije nego što krenemo s operacijom." Nakon razgovora s ukrajinskim hospitantima Lehnhardt je zaključio da u Ukrajini ne manjka znanja ili sposobnosti, već prije svega materijalne podrške, na primjer zavoja za rane.

Veliki izazovi za ukrajinske liječnike

Centar za opekline kijevske bolnici broj 2 već je poslao nekoliko svojih liječnika na hospitaciju u Bochum. Svi se oni slažu u ocjeni o tome što su razlike u radu njemačkih i ukrajinskih klinika. Njemačke klinike po njihovom mišljenju raspolažu s više opreme i potrošnog materijala, ali prije svega imaju više osoblja. Ukrajinski liječnici kažu da je zbog rata znatno poraslo opterećenje medicinskog osoblja u njihovoj zemlji. A istovremeno nema više, već često čak i manje liječnika nego prije rata – neki su naime na bojišnici, tamo rade, a neki su napustili zemlju.

"Postalo je teže, slučajevi su postali teži. Puno više je vojnika, manje je djece, zato što su mnoga djeca u inozemstvu. Teže je i zato što je kod kuće isključena struja, ili voda", priča Andrij Šernov o situaciji u njegovoj kijevskoj bolnici. On je u Njemačkoj hospitirao u studenom prošle godine.

Njegov kolega, anestezist Dmytro Zadyraka, koji je u siječnju bio u Bochumu, kaže da su ozljede od mina posebno velik izazov za ukrajinske liječnike. Osim vidljivih opeklina postoje i ozljede koje se ne vidi na prvi pogled, na primjer ozljede unutarnjih organa. Dodaje kako je još jedan izazov i velika opasnost od infekcija kod ranjenika na fronti. "Prljavština, zemlja, možda se nekoga teglilo po tlu, možda se nije moglo odmah pobrinuti oko rane. Možda je netko cijeli dan ležao negdje u šatoru na bojištu. Neke se prebacuje iz bolnice u bolnicu, skupljaju infekcije, ili se spasilačka vozila ne dezinficira dovoljno temeljito", nabraja Zadyraka.

Razmjena s njemačkim kolegama

Marcus Lehnhardt iz Klinike Bergmannsheil u Bochumu je sretan da ukrajinski liječnici mogu doći na hospitaciju u njegovu bolnicu: „Naravno da je uvijek lijepo razmjenjivati iskustva s kolegama, saznati što oni tamo rade, a reći im čime se mi ovdje bavimo. Pa i osjećaj da u ratnoj situaciji ovdje imamo nekoga kome možemo nešto pokazati, to je jako pozitivno. Svi smo mi relativno bespomoćni, možemo učiniti relativno malo toga. A kad je netko ovdje, onda imamo osjećaj da pružamo ipak malu podršku. To je naravno nešto lijepo”, dodaje njemački liječnik.

A na pitanje što planiraju u večernjim satima, nakon cijelog dana provedenog u klinici, Tetjana Burjak i Dmytro Zadyraka nam kažu: "Odmoriti se, spavati, jedno vrijeme voditi miran život. Zbog rata i velikog opterećenja, u Ukrajini dodatne obuke nisu moguće, tvrdi Burjak. Zato ona svojim ukrajinskim kolegama preporučuje da apsolviraju hospitaciju u Njemačkoj.: "Ovamo bi trebalo doći što je moguće više kolega, ali i medicinskih sestara." A sad ona zna koji materijali i uređaji su Ukrajini potrebni, kako bi se liječnici što bolje mogli brinuti o ranjenicima.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu