Njemačka: jahačka nacija
22. srpnja 2013Njemačka je zemlja koja je zaljubljena u konje. Prema procjenama, od 60 milijuna konja i ponija na svijetu je u Njemačkoj nastanjeno jedan milijun. Broj konja se u proteklih 40 godina učetverostručio. Konje koristi i gotovo 1,7 milijuna jahača, vozača i akrobata. Njih 720.000 članovi su Njemačke jahačke organizacije (FN).
U njemačkim jahačkim školama i najmlađi se već upoznavaju s ovim sportom. "Već od pete godine djeca počinju s akrobacijama", objašnjava trenerica jahanja Andrea Rieger iz škole jahanja "Gut Ettenhausen" kraj Bonna. "Samim jahanjem djeca se počinju baviti s osam godina, jer su tad u mogućnosti tjelesno izvesti neke stvari.Većina djece ima između osam i 15 godina“, dodaje ona.
Prvi u svijetu: u sportu, uzgoju i obuci
Ono što se odvija svakodnevno u "Gut Ettenhausen" i mnogim drugim njemačkim školama jahanja, na koncu ima posljedice i za vrhunski sport. Već desetljećima njemački jahači pripadaju samom vrhu ovog sporta. „Već 100 godina mi smo najuspješnija nacija u konjičkim sportovima. I u uzgoju. Konji iz našeg uzgoja su traženi u cijelom svijetu", kaže generalni tajnik FN-a Soenke Lauterbach. Tvrdnja koja se može potkrijepiti i brojkama: 2010 su konji iz njemačkog uzgoja na Svjetskim konjičkim igrama osvojili 53 od 185 medalja: "Još jedna stavka je i obuka", dodaje Lauterbach. "Obuka konja i jahača je također priznata u svijetu, zato smo i tako uspješni, jer imamo dobar, održiv i temeljit sistem obuke", kaže on.
Konji kao gospodarski čimbenik
Oduševljenje Nijemaca s konjičkim sportom ne rezultira samo mnogim medaljama. Tko voli svog konja, taj i plaća - tako glasi zlatno pravilo. Tijekom godina se oko konjičkog sporta i uzgoja konja razvila i gospodarska grana. U Njemačkoj tri do četiri konja osiguravaju jedno radno mjesto. Ukupno 300.000 ljudi u Njemačkoj na konjičkom sportu zarađuje plaću. Oko 10.000 poduzeća se bavi isključivo uslugama i proizvodima vezano za konje i jahače - na primjer, Equitanai u Essenu, najveći svjetski sajam za konjički sport okuplja više od 800 izlagača.
Ovdje se može naći sve što je potrebno da se život konja i život s konjem učine što ugodnijim i ljepšim. Osim uobičajene opreme za jahače, četki, uzda i sedla, nude se i kupuju ograde i automati za hranjene. "Cijela ova grana doprinosi njemačkom bruto društvenom proizvodu s oko opet milijardi eura", objašnjava Soenke Lauterbach i citira jednu usporedbu. "Glazbena industrija doprinosi s jedva s dvije milijarde eura - tu se dobro vidi da konj itekako ima značaja." Polovicu ovih pet milijardi potroše profesionalni i rekreativni jahači na svoj sport.
Manji troškovi, redovni sati jahanja
Između ostalog, oni novac troše i na sate jahanja. "Pokušavamo održavati niske cijene, tako da bi si svatko mogao priuštiti jahanje. Ne želim praviti razliku: On ima novca, on nema novca", kaže Andrea Rieger, ali ipak priznaje: "Ako netko želi posjedovati konja, to je jako skupo: troškovi za staju, veterinara, kovača itd. Sve to zna biti relativno skupo", objašnjava ona.
No, i u ovom slučaju se mogu naći povoljne tarife, na primjer doprinos jahanju: rekreativni jahač plaća određenu svotu mjesečno za svojoj staji, a za uzvrat uvijek ima pristup "svom" konju. U tom slučaju troškovi su puno manji, nego što su za posjedovanje vlastitog konja. U prosjeku se cijene kreću od 50 do 100 eura mjesečno. Prednost za vlasnika konja: on zarađuje novac, a oko ljubimca se dodatno brinu i drugi ljudi.
Više dječaka u sedla!
Ipak - na jednom mjestu još ima prostora za napredak: premalo dječaka trenira jahanje. Pogotovo u dobnoj skupini od osam do 30 godina su djevojke brojčano nadmoćne. "Dječaka je jako malo", kaže Andrea Rieger. "Dječaci se ne osjećaju ugodno u ovoj ženskoj domeni, iako možda vole jahanje. Ali u školi je često reakcija: 'Što, ti jašeš? To je sport za djevojčice!' I to je naravno velika šteta" kaže ona.
Isto misli i Soenke Lauterbach. U drugim zemljama, na primjer u Aziji ili Južnoj Americi, jaše jednak broj muškaraca i žena. „Jahanje tamo ima više prizvuk avanturističkog, nego kod nas“, kaže on. Lauterbach ima još jedan argument zašto bi se dječaci nakon osnovne škole i dalje trebali baviti jahanjem: "Biti s 14 ili 15 godina jedini dječak u staji među pet ili šest djevojaka - to je odlično."