Njemačka industrija ljuta na kancelara

U političkim krugovima je stara uzrečica kako "nije uvijek jasno, je li u Njemačkoj postoji Udruga njemačke industrije (BDI) ili Udruga ima njemačku državu". U svakom slučaju, predsjednik Udruge - tu se ne moramo truditi s politički korektnim izrazom za oba spola jer su baš svih 16 predsjednika BDI od osnutka 1949. (naravno) bili muškarci - je tradicionalno naviknut da u svako doba može kontaktirati bilo koga u njemačkom političkom vrhu kako bi politika pomogla njemačkom gospodarstvu.

Sadašnji predsjednik BDI, Siegfried Russwurm je zato neuobičajeno oštrim riječima napao njemačkog socijaldemokratskog kancelara Olafa Scholza. Jer dok Udruga redovno razgovara i s ministrom gospodarstva Habeckom (Zeleni) i s ministrom financija Lindnerom (Liberali), na sve tužaljke Udruge kancelar odgovara tek uzrečicom kako je "kuknjava pjesma trgovca" i kako tekuće poslove izvole riješiti s nadležnim ministrima.

Ugrožen "strateški suverenitet"

Russwurm priznaje kako se krivim putem djelomice krenulo još za vlade kancelarke Merkel, ali "ovo su bile dvije izgubljene godine", izjavio je za list Süddeutsche Zeitung. Ova pogrešna politika je razlog da Njemačka "u trendu znatno sporije raste nego gotovo sve slične države i mnogi susjedi u EU", žali se čelnik BDI. "To znači: mi prema njima sustavno gubimo udio na tržištu."

I njemačkoj industriji je jasno kako su se okolnosti u svijetu gospodarstva promijenile, ali utoliko više traži "iskrenu" raspravu, koje industrijske grane si Njemačka još može priuštiti i pod kojim uvjetima. "Ako nam je važan strateški suverenitet, moramo prihvatiti da to ima svoju cijenu i da je povezano s većim troškovima", smatra Russwurm. Jer u tim pojedinačnim slučajevima se "mogu zamisliti i subvencije".

Predstavnici njemačke industrije su već od početka napada Rusije na Ukrajinu i naglog porasta cijene energenata počeli tražiti od Berlina subvencioniranu cijenu energenata za ovdašnje proizvođače - što im nije udovoljeno. Jer to znači uzeti novac negdje drugdje da bi se dao vlasnicima tvornica - ili uzeti od svih. Jer iako je teško - kako kaže predsjednik BDI - naći "sličnu zemlju" najvećoj gospodarskoj sili Europske unije, kad je riječ o Francuskoj - ili još više Italiji, tamošnje potpore se zapravo svode na još veći državni dug.

Dobro za špekulante, loše za Njemačku

Istina je također i da sve to najviše pogađa male i srednje tvrtke u Njemačkoj. Njemački međunarodni koncerni, obzirom na veće troškove proizvodnje u Njemačkoj, lako mogu premještati proizvodnju u pogone negdje drugdje u svijetu. Upravo to je i jedno od objašnjenja, zašto indeks Njemačke burze DAX, kojeg čine 30 najvećih kompanija ove zemlje, vrtoglavo raste: nedavno je premašio i povijesni rekord od 18 tisuća bodova. Jer takve odluke o premještanju proizvodnje su muzika u uhu špekulanata, vlasnika i dioničara takvih međunarodnih koncerna, ali definitivno nisu dobre za gospodarski prostor same Njemačke.

No i Russwurm nema osobito razumijevanje za pravu utrku u potporama - u kojoj sudjeluje i Njemačka - za nove tvornice čipova. "Ali ako Njemačka tu bude jedina koja se drži korektnih pravila gospodarske utakmice i ne sudjeluje u toj igri, onda ne samo da će naše tvornice imati problema u nabavi, nego ćemo i izgubiti izuzetno važnu tehnologiju koju imamo", kaže predsjednik BDI.

No i njemu je jasno kako će već u dogledno doba i zbog promjena u svijetu gospodarstva, neke industrijske grane potpuno nestati u Njemačkoj. To su prije svega energetski intenzivne grane - prerada aluminija na primjer, čak i staklo ili keramičke pločice... Tu nije moguća niti potpuna automatizacija, niti je jednostavno smanjiti potrošnju energije.