Njemački katolici se još nadaju promjeni

Pola milijuna eura za najvjerojatnije kockarske dugove jednog svećenika, a koji su pokriveni iz blagajne iz koje su žrtve spolnog zlostavljanja trebale dobiti nadoknadu - i gdje mnogi još nisu dobili niti centa... I to odobreno od sadašnjeg kardinala Kölna bez ikakvih pitanja i diskusije s tijelom koje upravlja tim novcem.

Skandali u njemačkoj katoličkoj crkvi nikako da prestanu, tako da je i jedan prolaznik u Stuttgartu na pitanje, što misli o 102. Katoličkim danima koji se održavaju u tom gradu, bio jasan: "Kod svog tog smeća koje se uvijek iznova pojavljuje u novinama...", odmahuje rukom i odlazi od nas. To nipošto ne zvuči kao riječi nade. 

Za Sabine Röhlmann su tu već očito dvije Crkve: "Ja razlikujem službenu Crkvu i Crkvu u župama. Sa službenom Crkvom imam velikih muka, tu se još mnogo toga treba promijeniti na bolje. U Crkvi u mom mjestu se osjećam dobro zbrinuta."

Njemački vjernici znaju što hoće

Za Wolfganga Tressa je problem već i u tome što su u "službenoj Crkvi" isključivo muškarci u poznijim godinama koji misle samo na sebe, svoj ugled i svoju moć. "Nadam se da će se žene više probiti. Onda ću i kao katolik prije naći put nazad u Crkvu nego ovako kad su svećenici sami među sobom."

U Njemačkoj su katolički vjernici, dakle tek laici mnogo bolje organizirani nego u većini drugih zemalja. I ovi Katolički dani imaju dugu tradiciju koja traje preko 170 godina i tu se najbolje vidi, kakvo je raspoloženje u Crkvi. Do ove nedjelje će oko 25 tisuća sudionika raspravljati i o problemima koji ih muče i obilježiti svoju vjeru. Zapravo, to je daleko manje sudionika nego što ih je bilo na tim manifestacijama prethodnih godina i manje nego što su očekivali organizatori. Možda je tu još uvijek kriva pandemija, jer su i sad neki sudionici otkazali dolazak zbog oboljenja.

Ali to nije samo pandemija,nego i "stanje krize" u kojoj je Katolička crkva, smatra Irme Stetter-Karp, predsjednica Središnjeg vijeća njemačkih katolika (ZdK). Konačno, "nije slučajno da u programu imamo preko 30 manifestacija gdje je tema nužna reforma u Katoličkoj crkvi". A to su zahtjevi koji u Vatikan uvijek iznova dolaze iz Njemačke: više ravnopravnosti u Crkvi, pristup ženama na dužnosti u Crkvi, više demokracije u čitavoj strukturi...

"Naše društvo treba Crkvu!"

I njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier koji je govorio na otvorenju Katoličkih dana se odmah morao osvrnuti na odnos Crkve prema seksualnom nasilju. Predsjednik Njemačke je doduše protestant, ali to je nešto što muči obje velike Crkve ove zemlje: s razotkrivanjem se oteže, a zlostavljanje - i prikrivanje tih nedjela je "uvelike narušilo i uništilo povjerenje". Mnogi su okrenuli leđa Crkvi već i zbog razočaranja - za što su ga i prisutni njemački katolici nagradili dugim pljeskom.

Utoliko više i njemački predsjednik želi "ohrabriti sve one koji se djelotvorno zalažu za obnovu katoličke Crkve u Njemačkoj." To je pokazao i vlastitim primjerom kad je, odmah nakon mise na Uzašašće ovog četvrtka posjetio informativni centar Udruge žrtava spolnog zlostavljanja u Crkvi, manifestaciju reformskog projekta Sinodalni put i Središnje vijeće njemačkih katolika. Jer, po mišljenju predsjednika, "naše društvo treba snažnu Crkvu koja ima svoje značenje. Zato se nadam da ćete uspjeti u svojim naporima za reformu."

Zapravo se slične riječi čuju i od predsjednika njemačke Biskupske konferencije, biskupa Limburga Georga Bätzinga. Crkva mora naći put u novo doba, makar tu treba mnogo strpljenja. A zna da je teško još uvijek samo čekati: "U situaciji u kojoj smo sad mi varamo mnoge ljude i uskraćujemo im most prema Bogu". U razgovoru s Johannom Beck koja je i sama bila žrtvom spolnog napastovanja se biskup založio za više promjena u samoj bazi Crkve, a ne tek čekati što će reći Vatikan.

Veliki petak Crkve

Ali i ovaj biskup, bez obzira na svoja uvjerenja, je živi dokaz kako je problem doista duboko u strukturi Crkve: list Die Zeit otkriva i kako je sam Bätzing u svojoj biskupiji unaprijedio jednog svećenika koji je, čak i prema vlastitom priznanju, prije više godina bio optužen za napastovanje dvije žene.

Geslo ovogodišnjih Katoličkih dana je "Dijeliti život", što je također i podsjetnik na svetog Martina, zaštitnika biskupije Rottenburg-Stuttgart i koji je, kako se vjeruje, dao svoj vlastiti ogrtač prosjaku. Do subote se priređuje čitav niz manifestacija, a veliku ulogu ima i društvena uloga nakon ove pandemije korone. Isto tako se osjeća ozračje rata u Ukrajini, a rat i opasnost od rata je i tema mnogih razgovora. Bez velikih priprema je uvršten i mirovni miting ovog petka pod parolom "Dijeliti život znači dijeliti i tugu i nadu".

Na taj miting će svakako doći i Pedro Bravo. Taj mladić iz Ekvadora već više godina studira u Münchenu, ali je također aktivan i u crkvenoj zajednici. I on misli da je krajnje vrijeme za promjene, jer u Crkvi on vidi "sukob dvije pozicije". Sama zajednica vjernika je daleko dalje otišla nego njihova Crkva. Priznaje da je i ona već učinila "veliki korak", ali još ima mnoštvo prepreka.

Ali i njemu je važno u Stuttgartu, nakon ovog doba zabrana i pandemije, konačno naći se s drugim vjernicima i razmijeniti mišljenja. Tako misle i mnogi drugi, kao i Elisabeth Lippert: ona se raduje konačno zajednički pjevati i prisustvovati zajedničkim svečanostima. No i kod nje je velika želja da se konačno raščiste slučajevi spolnog zlostavljanja u Crkvi. Tu se radi o tome "izaći s tim na kraj, a ne razoriti Crkvu", kaže ova vjernica. Kako ona vidi Crkvu u ovom trenutku? "To je nešto kao Veliki petak. To je dan zamračen smrću, a sad očekujemo uskrsnuće."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu