Njemački glas hrvatskih autora

Kako to obično biva, Thorstena Giesea je slučaj naveo na hrvatsku književnost. Hrvatima je hitno trebao netko tko će čitati njemačke prijevode i on je uskočio ne znajući što ga čeka. Prije šest godina, kada je suradnja počela, radilo se samo o par tekstova koji su prije Lajpciškog sajma knjiga bili na brzinu prevedeni i koje je trebalo pročitati. Ove godine je, međutim, Hrvatska kao zemlja-partner bila zastupljena na brojnim čitanjima i predstavljanjima - pune ruke posla za Thorstena Giesea. Igor Štiks, Renato Baretić, Veljko Barbieri, Edo Popović, Nedjeljko Fabrio i Roman Simić samo su neki od pisaca koje je lajpciška publika upoznala preko Gieseovog glasa.

Nekada treba zasukati rukave

"Treba mi neko vrijeme, nekoliko sati da bih pripremio neki tekst. To naravno ovisi i o tekstu - kakvim je stilom pisan, je li riječ o suvremenoj književnosti", objašnjava glumac. Na ovogodišnjem sajmu ga je namučio, na primjer, jedan tekst Veljka Barbierija: "Mislim da se jedna čitava DINA4 stranica sastojala od točno četiri rečenice!"

Posebno mu je teško raditi kada ne postoji njemački prijevod čitavog djela nego samo ulomka koji treba čitati. U takvim slučajevima ni on, baš kao ni publika, ne zna kako priča ide dalje. "U takvim slučajevima uvijek mislim kako su oni koji slušaju u istoj situaciji kao i ja pa pokušavam ljudima prenijeti barem neki dojam o jeziku i stilu", kaže Giese.

Na sajmu posao, poslije sajma užitak

Ne znamo je li se publici koja se prvi put susrela s hrvatskim književnim djelima preko Gieseovog glasa svidjelo ono što je čula, ali znamo da je sam Giese, čitajući je, počeo cijeniti hrvatsku književnost. Stoga se posebno veseli vremenu nakon sajma - onda se u miru može posvetiti svojim omiljenim autorima. Odaje i koji će to ovoga puta biti: Roman Simić i Edo Popović.