Njemačke dileme oko Tajvana

Shieh Jhy-Wey je predstavnik Tajvana u Njemačkoj – ured mu se nalazi u centru Berlina. Do kineskog veleposlanstva na obali rijeke Spree ima manje od pola sata hoda. U intervjuu za DW on objašnjava da se aktualne razmirice ne dešavaju „između zemalja", već „između dva sustava vrijednosti" – diktature i „demokracije".

S posjetom predsjednice Zastupničkog doma SAD-a Nency Pelosi Tajvanu, napetosti u trokutu Peking-Washington-Tajpei su eskalirale do mogućnosti vojnog sukoba. Njemačka vanjska politika se ponovo nalazi pred dilemom: ako se Njemačka jasno usprotivi kineskoj agresivnosti, prijeti ozbiljan sukob s najvažnijim trgovinskim partnerom. A ako bude suzdržana s kritikama upućenim Pekingu, „svjetska orijentacija" njemačka vanjske politike neće više djelovati vjerodostojnom.

Jake riječi Njemačke

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock (Zeleni) je u ponedeljak jasno stala na stranu Tajvana. „Mi ne prihvaćamo kršenje međunarodnog prava i mogućnost da jedan veliki susjed protivno međunarodnom pravu napadne svog manjeg susjeda – i to, naravno, važi i za Kinu" rekla je ona u New Yorku na konferenciji UN-a o atomskom oružju.

Slijedećeg dana je njemačka ambasadorica u Kini, Patricia Flor, pozvana u kinesko Ministarstvo vanjuskih poslova. Poslije toga je na Twitteru napisala: „Otvoren razgovor danas! Na sastanku sa zamjenikom ministra vanjskih poslova Dengom Lijem sam naglasila: Njemačka je za politiku jedne Kine. Razmjena mišljenja s tajvanskim vlastima je dio te politike. Prijetnja vojnom silom ni pod kojim uvjetima nije prihvatljiva, kao što je to rekla i ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock".

Politika jedne Kine

SAD su za vrijeme predsjednika Baracka Obame počele prebacivati težište svoje vanjske politike na pacifičku regiju. Od 2020. godine, Tajvan je poslije Izraela, Egipta, Saudijske Arabije i Australije na petom mjestu liste uvoznika američkog oružja. Taj otok ima veliki strateški značaj za SAD (general Douglas MacArthur ga je još prije 70-ak godina nazvao „nepotopivim nosačem aviona SAD-a").

Vlada Joa Bidena je objavila da planira podizanje „diplomatskog statusa" Tajvana, a kao prva se tome odazvala Litva koja je u Vilniusu u studenom 2021. otvorila „Predstavništvo Tajvana" (a ne „Tajpeia" kako ga zovu sve druge zemlje) – prvo te vrste.

U Njemačkoj, kao i u drugim zemljama, još uvijek postoje samo „predstavništva Tajpeia" – najviše što je Peking spreman tolerirati. Zbog politike jedne Kine, veleposlanica Flor i govori o „tajvanskim vlastima" a ne o „tajvanskoj vladi".

Nema viza

Osim toga, nema kontakata na visokom nivou: u Njemačkoj nije dobrodošao ni šef države, ni šef vlade Tajvana, ni potpredsjednik, ni ministri obrane ili vanjskih poslova. Vizu ne mogu dobiti ni predsjednik parlamenta ni predsjednik Vrhovnog suda. Zbog tretiranja Kine kao jedinstvene države čiji je Tajvan neodvojivi dio.

Toga se pridržava najveći broj zemalja - pa i SAD. A i Tajvan sebe formalno zove „Republika Kina" i u ustav mu je ugrađena pretenzija na čitavu teritoriju Narodne Republike Kine. To se može shvatiti i kao tretiranje Kine kao jedinstvene teritorije – samo iz perspektive Tajpeia. Kada bi Tajvan promijenio ustav, Peking bi to mogao da shvati kao zvanično odcjepljenje. A pošto je Kina 2005. donijela poseban Zakon o „sprječavanju otcjepljenja", to bi mogao biti povod za „prisilno ujedinjenje".

Intenzivni kontakti u uskim granicama

I pored uskih granica politike jedne Kine, Njemačka i Tajvan održavaju intenzivne odnose. Ministarstvo vanjskih poslova na svom internet-portalu naglašava da su Tajvan i Njemačka „važni vrijednosni partneri povezani tijesnim i supstancijalnim ekonomskim, kulturnim i znanstvenim odnosima".

Na Tajvanu postoji čak i neka vrsta surogata za veleposlanstvo koja se zove „Njemački institut Tajpei". U koalicijskom ugovoru njemačke vlade na strani 124. piše: „Promjena statusa quo u Tajvanskom tjesnacu može se izvesti samo miroljubivo i uz međusobnu suglasnost. U okviru politike jedne Kine koju vodi EU, mi podržavamo tematski određeno sudjelovanje demokratskog Tajvana u međunarodnim organizacijama".

Za razliku od SAD-a, Njemačka ne isporučuje oružje Tajvanu, ali s njim odlično posluje. Berlin je najvažniji trgovinski partner Tajvana u Europi. Godine 2021. je robna razmjena između dvije zemlje imala vrijednost od 22 milijarde eura. Na listi najvažnijih njemačkih trgovinskih partnera, Tajvan se nalazi na 25. mjestu.

Njemačka slijedi SAD

Na mjestu broj jedan je, doduše, Kina. Obim trgovinske razmjene Njemačke s Kinom je 12 puta veći nego sa Tajvanom.

EU je 2019. godine u jednom strateškom papiru utvrdio da je Kina istovremeno partner, konkurent i takmac. Rivalitet sistema sada dobija na težini. To se odražava i na nacionalnu sigurnosnu strategiju na kojoj upravo radi njemačko Ministarstvo vanjskih poslova. Prethodna vlada Angele Merkel je 2020. već donijela nove smjernice za indopacifičku regiju u kojima važnu ulogu imaju sigurnosna politika, strateška partnerstva i „sve oštrije suprotnostima između Kine i SAD-a".

A tu je Njemačka na liniji SAD-a. Prošle godine je Berlin poslao u indopacifičku regiju regatru „Bavarska" kako bi „uputila signal za slobodne pomorske puteve i da se treba pridržavati međunarodnog prava".

Suverenost EU-a

Od predsjednika Donalda Trumpa naovamo, jedna bitna riječ u međunarodnim odnosima glasi: „rasplitanje". Radi se o smanjivanju zavisnosti od kineske privrede i veza s njom. Politolog Josef Braml za DW govori o „privrednom ratu". Imajući u vidu posjetu Pelosi Tajvanu, on kaže: „Čak i kada ne bi došlo do vojnog sukoba, mi Europljani i prije svega Nijemci ćemo ispaštati zbog rasplitanja odnosa s kineskom privredom na kojem upravo radi Washington".

Braml se zalaže da se u Europi ekonomska unija pretvori u političku uniju. Ona bi i dalje bila na strani SAD-a, ali bi bila „njen partner, a ne vazal. Ako nam to ne uspije, bit ćemo samo kolateralna šteta u velikom sukobu SAD-a i Kine."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu