Njemačka treba drukčije škole
30. listopada 2012U eri informacijske tehnologije kreativnost je sve traženija kvaliteta. Mladi ljudi će, smatra profesor neurobiologije iz Göttingena Gerald Hüther, sve manje imati koristi od praznog "štrebanja", dakle od toga da jednostavno pohranjuju napamet naučene informacije. Od njih se očekuju vizije i ideje. Da bi bili adekvatno pripremljeni na nove izazove globaliziranog svijeta, mora se promijeniti i način na koji se učenicima u školama prenosi znanje. Profesor Hüther se već godinama bavi temom učenja i objavio je o njoj čitav niz publikacija. Kaže da mnoge škole njegove spoznaje shvaćaju vrlo ozbiljno, ali priznaje da neke njegov rad smatraju "petljanjem u njihov posao". Svi, međutim, uviđaju da je istraživanje ljudskog mozga posljednjih godina urodilo vrlo značajnim spoznajama. "Prije se mislilo da poveznice u mozgu djeteta nastaju tako što on nešto uči. Prema našim istraživanjima je obrnuto: poveznice su već tu i ostaju ako ih dijete doista koristi, dakle, ako ima prilike aktivirati ih i stabilizirati", objašnjava profesor neurobiologije. Upravo tu ključnu ulogu igraju škole - one moraju znati zainteresirati i oduševiti djecu za ono što, prema mišljenju učitelja, moraju naučiti.
Kvalitetno učenje - samo s emocijama
Pojmovi kao što su "oduševljenje" i "strast" za Geralda Hüthera su od presudnog značaja. To je zato što je u svojim istraživanjima došao do zaključka da dijete uvijek kada osjeti da je u nečemu uspješno, da mu polazi za rukom i da nešto može samo stvoriti, to iskustvo duboko dirne. I onda se bude osjećaji koji prate proces učenja. U mozgu se aktiviraju takozvani emocionalni centri, skupine stanica u srednjem mozgu koje imaju produžetke na čijim se krajevima izlučuju neuroplastični prijenosnici informacija. "Oni djeluju kao gnojivo na poveznice u mozgu i živčane stanice koje je čovjek upotrijebio u stanju oduševljenja. To je razlog zašto čovjek sve što radi s veseljem i angažmanom i jako dobro uči", objašnjava Hüther.
U današnjim školama se po definiciji učenici moraju baviti i stvarima koje ih previše ne zanimaju. Postavlja se pitanje: je li uopće moguće tako organizirati proces podučavanja i nastave da djeca uvijek uče s oduševljenjem i strašću? Neurobiolog iz Göttingena smatra da bi, neurobiološki gledano, to trebalo biti cilj. Stoga bi, smatra on, puno važnije od metodike i didaktike bilo da pedagozi potraže odgovor na pitanje: kako možemo u školama stvoriti uvjete u kojima će se učenici osjećati pozvani, inspirirani i ohrabreni za učenje ponuđenih sadržaja.
Kraj ere frontalne nastave?
Shodno tome je, prema mišljenju Geralda Hüthera, školskim programima predavanja istog nastavnog materijala skupini učenika iste starosne dobi - odzvonilo. Iskustvo u proučavanju dugih vremenskih perioda u povijesti čovječanstva pokazalo je, tvrdi on, da djeca najviše uče u grupama mješovite starosne dobi. Hüther je zato osnovao i inicijativu za reformu njemačkih škola s ciljem da zajedno s roditeljima, učiteljima, učenicima i direktorima škola "na terenu" pokuša promijeniti kulturu komunikacije i učenja u školama. I optimistično gleda na svoj projekt. Siguran je, kaže pomalo provokativno, da za šest godina u Njemačkoj više neće biti konvencionalnih škola kakve smo do sada poznavali.