Njemačka "kutija s vojnim alatom" za Siriju

SAD, Velika Britanija i Francuska su već zauzele položaje - čini se da je vojna intervencija Zapada u Siriji samo još pitanje vremena. Za Njemačku se postavlja pitanje da li takvu akciju podržati - i kojim sredstvima.

Retorički njemačka vlada stoji čvrsto na strani svojih partnera u NATO-savezu, ali do sada je izbjegavala konkretne najave. Tako je njemački ministar vanjskih poslova Gudio Westerwelle rekao da bi svjetska zajednica "trebala djelovati", ako se uporaba kemijskog oružja u Siriji potvrdi: "Onda će Njemačka biti među onima koji smatraju da su ovakve konzekvencije ispravne."

Njemačka suzdržanost

Do sada, međutim, nije jasno ni u kojem obliku će Sjedinjene Države sa svojim saveznicima (re)agirati. I to je razlog što njemačka vlada za sada ostavlja otvorenim pitanje svog učešća u eventualnoj vojnoj intervenciji. "Ne želimo se izjašnjavati o špekulacijama oko raznih opcija", rekao je jedan glasnogovornik njemačkog Ministarstva obrane. Ministarstvo ukazuje na njemačku "kutiju s vojnim alatom".

Njemačka "kutija s vojnim alatom" je u zadnjih 15 godina u više navrata otvarana. 1999. godine su njemački borbeni zrakoplovi (Tornado) tijekom rata na Kosovu sudjelovali u NATO-ovim zračnim napadima na ciljeve u Srbiji. Već sedam godina prije toga su njemački vojnici nadgledali zonu zabrane leta nad Bosnom i Hercegovinom u NATO-ovim izviđačkim letjelicama tipa Awacs. U Afganistanu su njemačke jedinice stacionirane od 2002. godine, a u Maliju je Njemačka sudjelovala u vojnoj intervenciji Francuske tako što je u zraku punila gorivom francuske borbene zrakoplove.

Direktna, indirektna ili nikakva potpora?

Njemačka ima mogućnosti za vojnu potporu saveznika i u vojnoj intervenciji protiv Asadovog režima. Jedna od njih je i stavljanje na raspolaganje zrakoplova za punjenje goriva kao što je bio slučaj u Maliju, kaže politolog Sebastian Feyock iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP). Pored toga, Njemačka bi saveznicima mogla pružiti potporu u vidu informacija tajnih službi i identificiranja mogućih ciljeva u Siriji.

Trenutno Sredozemljem plovi više brodova njemačke mornarice. Izviđački brod "Oker" raspolaže s radarskom tehnikom kojom se mogu kontrolirati radio-veze i telefonska komunikacija. Informacije do kojih dođe "Oker" mogle bi biti proslijeđene saveznicima.

U regiji su stacionirane i njemačke protuzračne rakete. Po želji turske vlade su od početka 2013. na jugoistoku Turske smješteni sustavi protuzračne obrane Patriot i gotovo 200 vojnika Bundeswehra. Rakete štite turski grad Kahramanmaras, od sirijske granice udaljen stotinjak kilometara, od eventualnih raketnih napada iz Sirije. Ako bi nad Sirijom bila proglašena zona zabrane leta, njemačke rakete bi mogle biti pomaknuti bliže granici.

U eventualnoj NATO-ovoj intervenciji protiv Sirije ponovno bi mogli u akciju biti poslani izviđački zrakoplovi Awacs - s njemačkom posadom. Njemačka vojska, dakle, raspolaže raznim sredstvima kojima bi mogla pružiti podršku saveznicima, ali o tome mora biti donesena odluka na političkoj razini. Za koji god način se odlučila, jedno je izvjesno: njemačka vlada želi jasno pokazati "da je na strani svojih partnera u vojnom savezu", tvrdi politolog Sebastian Feyock: "Stav je da se ovoga puta ne želi ostati po strani kao u slučaju misije u Libiji." 2011. godine je njemačkim saveznicima zasmetalo što se u glasovanju o vojnoj intervenciji u Libiji Njemačka u Vijeću sigurnosti suzdržala.

Traži li se njemačka potpora?

Pored svih špekulacija o mogućim načinima njemačkog učešća u vojnoj akciji protiv Sirije postavlja se i pitanje smatraju li zapadni savezni njemačku potporu uopće potrebnom i korisnom? I je li ona uopće poželjna? Trenutno puno faktora ukazuje na to da će britanska i američka mornarica gađati sirijske ciljeve granatama iz Sredozemlja. Direktno njemačko sudjelovanje u ovakvim napadima, na primjer, borbenim zrakoplovima tipa Tornado, kratkoročno nije moguće.

Sebastian Bruns s Instituta za sigurnosnu politiku pri Sveučilištu u Kielu ionako vjeruje da zapadni saveznici ne očekuju njemačko sudjelovanje u vojnoj intervenciji. On to argumentira uvjerenjem da je Njemačka nakon suzdržanog stava u glasovanju o Libiji uvelike izgubila na ugledu u očima svojih zapadnih vojnih partnera: "Mislim da se ovaj stav nije puno promijenio u zadnje dvije godine. Dakle, od Njemačke se očekuje da ne stoji partnerima na putu, da ne moralizira previše s uzdignutim prstom i da uglavnom igra sporednu ulogu."