Ništa od primirja u Siriji
28. listopada 2012
Bez obzira na dogovoreno primirje samo tijekom subote (27.10.) poginulo je 76 osoba. Među žrtvama je i 20 vojnika regularne vojske, navodi se u Promatračkom centru za ljudska prava u Siriji, čije sjedište je u Londonu. I dok ovaj centar prenosi kako su u više mjesta djelovale vladine trupe i snajperisti, državni sirijski mediji prenose da su pobunjenici napali više položaja vojske.
Dogovoreno primirje je inače počelo još prvog dana Kurban-bajrama, ali je već tijekom tog dana u borbama poginula 151 osoba. Sukobi su, dakle, nastavljeni.
Rami Abdul-Rahman, šef Promatračkog centra za ljudska prava u Siriji, tvrdi da je sirijska vojska u subotu popodne prvi put od proglašenja primirja djelovala i zrakoplovstvom. U zračnom napadu na jedno mjesto u blizini Damaska tom prilikom je poginulo osam osoba. Aktivisti u Londonu, ali i s terena u samoj Siriji, prenose kako su vladine trupe koristile i topništvo prilikom napada na položaje pobunjenika. Posebno žestoki okršaji vođeni su u sjevernoj pokrajini Alepo i na istoku, oko grada Deir el-Sur. Incidenti su zabilježeni i u samom glavnom gradu Damasku, te u gradu Dari.
Sirijska državna televizija prenosi kako su pobunjenici u gradu Deir el-Sur aktivirali automobil-bombu ispred jedne pravoslavne crkve. Prema nepotvrđenim informacijama, crkva je oštećena, ali nije bilo žrtava.
U Alepu sukob pobunjenika i Kurda
Zabrinjavajuće vijesti stižu iz grada Alepa. Pobunjenici su još u četvrtak prenijeli kako su prodrli u četvrt Ašrafie, nastanjenu uglavnom kršćanima i Kurdima. Pobunjenici su tako prekršili dogovor s kurdskom strankom Jekiti koji je podrazumijevao da se ova uglavnom kurdska četvrt i njezino stanovništvo ne uvlače u rat. Posljedica toga je bilo izbijanje sukoba između pobunjenika i Kurda. Kurdski izvori prenose kako je tom prilikom poginulo deset pripadnika njihovog naroda. Vođa ove nacionalne manjine Mohidine Šeih Ali tvrdi kako u četvrti Ašrafie živi oko 100.000 Kurda te da je u tu četvrt pobjeglo puno Arapa iz susjednih dijelova grada gdje se vode borbe.
Kurdi u Siriji su dosad pokušavali pronaći "zlatnu sredinu" između pobunjenika i regularne vojske. Neke kurdske grupacije su proglasile neutralnost, dok su se neki priključili jednoj od strana. Kurdi čine oko deset posto od oko 23 milijuna stanovnika Sirije. Većina ih živi na sjeveroistoku te zemlje, uz granicu s Turskom. Oni su se dugo žalili na diskriminaciju. Režim predsjednika Bašara al Asada im je dugo osporavao da su oni Sirijci, tvrdeći da se radi samo o izbjeglicama iz Turske ili Iraka. Kratko nakon početka ustanka, vlada u Damasku je ipak podijelila sirijsko državljanstvo za oko 200.000 Kurda. Osim toga, regularna vojska je izbjegavala koristiti oružje i prekomjernu silu u smirivanju demonstracija na koje su pozivali Kurdi.
Mnogi Kurdi skeptično gledaju na pokret otpora kojim dominiraju suniti. Nije slučajnost što je najveća oporbena skupina Sirijaca u egzilu, Sirijsko nacionalno vijeće, za svog predsjedavajućeg izabralo upravo jednog Kurda, Abdelbaseta Siedu. Borci kurdske Stranke demokratske unije inače kontroliraju velike dijelove sjeveroistoka Sirije. Ova stranka je povezana s Kurdskom radničkom strankom (PKK) koja se u Turskoj bori za nezavisni Kurdistan, a koju Turska, SAD i Europska unija smatraju terorističkom organizacijom.