Nitko ne kaže moru "hvala"
20. svibnja 2010Europska unija je odlučna što prije, možda već ove godine korjenito promijeniti svoju politiku prema moru. Stanje je alarmantno pa i povjerenica za ribarstvo Maria Damanaki zna da se dosadašnja praksa brzo mora promijeniti: "Zato jer imamo velikih problema. Imamo velikih problema s pretjeranim ulovom ribe, prevelikim kapacitetima za ribolov -svugdje u Europi. Moramo se suočiti s tim problemima i utoliko se moramo prihvatiti reformi."
"Kao na stočnom sajmu"
22 od 27 zemalja Europske unije su priobalne zemlje pa tako i svi ministri koji su došli na neformalni redovni proljetni sastanak ove srijede u španjolskoj Vigi, dobro znaju sve probleme. Ribe je sve manje, ali treba se pobrinuti i za domaće ribare. Rezultat je gotovo bizarna procedura koja se ponavlja svake godine, smatra Isabella Lövin iz povjerenstva za ribarstvo Europskog parlamenta: "Već je smiješno kako se ministri ribarstva svake godine okupljaju i kao na stočnom sajmu, svaka se zemlja cjenka oko kvota za ulov i kako da je barem malo podigne - usprkos svakom znanstvenom savjetu."
Ali do dogovora će se teško doći: ministri su se složili oko oštrijih mjera protiv uništavanja one ribe koja je slučajno ulovljena, ali do nekakve alternative kvotama je još daleko. Stanje je kritično: 88% vrsta riba koje se love za hranu u morima Europe, već se lovi više nego što se smije tako da prijeti izumiranje.
To već odavno nije ribolov
More je u načelu izdašno i riba se mora loviti da bi je bilo. Ali ono što se dešava pred obalama Europe, to više nije ribarenje, nego industrijska prerada morskog bogatstva gdje živa bića pod vodom nemaju nikakvih šansi protiv čovjeka i njegove tehnologije. Od te industrije i živi mnogo ljudi; više od 400 tisuća građana Europe zarađuje svoj kruh od ulova ribe iz mora. Domaćin ovogodišnjeg susreta ministara se trudi na svaki način doći do prava, uloviti više ribe. Španjolska, koja ionako ima najveću ribarsku flotu u Europskoj uniji, se zato zalaže za svojevrsnu slobodnu trgovinu kvotama. Do sada su one bile davane pojedinim državama za pojedino lovno područje. Španjolci predlažu trgovinu, ali iz Greenpeacea upozoravaju: to je i nepravedno i opasno. Jer samo 12 najveća španjolska ribolovca imaju veći kapacitet ulova nego čitava ribarska flota Švedske.
Iza Europljana - pustoš
Ali što učiniti? U Europskoj uniji kreće 82 tisuće ribarskih brodova na lov pod morem. Oni se za sada vraćaju sa oko pet milijuna tona ribe, ali taj iznos opada iz godine u godinu. Mora Europe već odavno nisu dovoljna za Europljane, gladne svježe - po mogućnosti vrhunske ribe. Prave ploveće riblje tvornice pod europskom zastavom plove po svim morima svijeta, ali i zemlje koje su sklopile ugovor sa Bruxellesom o ulovu i preradi ribe, ozbiljno razmišljaju, da li da taj ugovor produže. Na primjer Maroko: s tom mediteranskom zemljom postoji sporazum od 2007. i istječe slijedeće godine. Europske tvrtke su tamo otvorile i golema uzgajališta ribe za europsko tržište. Ali kada je riječ o divljoj ribi i obzirom na to, što su europski ribolovci učinili sa ribljim fondom pred obalama Maroka bez da je itko pitao tamošnje ribare, nije sigurno da će on biti nastavljen.
Jedno rješenje se čini logično: ukinuti subvencije za ribare jer je apsurdno da Europa pomaže ribarima i istovremeno kuka da je ribe sve manje. Ali zemlje Europe se teško mogu složiti i oko tog prijedloga. Jer postoji i problem: neke zemlje, poput Njemačke, su već odavno smanjile svoje ribarske flote i platile velik novac za zbrinjavanje bivših ribara. Ali i Europi postaje sve jasno: do spasa europskih mora se nikako neće doći - bez da se duboko posegne u blagajnu.
Autorica: Katrin Brand, Bruxelles (aš)
Odg. ur.: N.Kreizer