Nikog nije briga što pate od depresije

Pakistanski zdravstveni djelatnici računaju da polovica cjelokupnog stanovništva u zemlji pati od psihičkih poremećaja. Depresije, strah od budućnosti i psihički stres izravne su posljedice nesigurnog stanja koje vlada u ovoj državi. Zbog toga je proteklih godina, općenito, pakistansko društvo postalo netrpeljivo i nasilno, kaže stručnjak za zdravstvo na Klinici Fountain-House u Lahoreu Imran Murtaza. "Mnogi ljudi strahuju od toga što im donosi budućnost. Stalne pobune, bezakonje po ulicama, brojni teroristi-samoubojice Pakistancima život čine teškim. A cijene rastu baš kao i stopa nezaposlenosti, što cijelu situaciju čini još i težom."

Pakistansko gospodarstvo ovisi o milosti MMF-a i Svjetske banke. Inflacija i nezaposlenost su na rekordnoj razini. Pogođeni su prije svega mladi Pakistanci koji se masovno pripremaju napustiti svoju zemlju kako bi u inozemstvu potražili sreću.

Ne brinu ih mrtvi, već blokiran promet

Politički komentatori vjeruju da Pakistan upravo proživljava najgoru egzistencijalnu krizu u svojoj 65 godina dugoj povijesti. Zemlja je uzdrmana s dvije strane: zbog pobune talibana u pokrajini Kiber-Paktunkva i zbog separatističkog pokreta u Baludžistanu. Naeem Siddiqui, koji radi u bolnici Aga-Khan u Lahoreu, za porast psihičkih poremećaja kod stanovništva prije svega krivi porast terorističkih aktivnosti u zemlji. "S jedne strane, ljudi postaju sve nasilniji i nesigurniji", kaže ovaj liječnik, "a s druge strane, sve se manje brinu za bilo što. Kad u njihovom gradu eksplodira bomba, više uopće ni ne pitaju kako je došlo do toga ili koliko je bilo žrtava, već ih jedino zanima koje će sad dodatne ulice biti blokirane."

Siddiqui kaže kako psihički poremećaji i strahovi u Pakistanu prije svega pogađaju žene. "U zapadnom svijetu brak znači određenu stabilnost. U Pakistanu je to potpuno suprotno. Većina psihički oboljelih osoba su udane žene. One su nesretne u svom braku a njihovi se muževi ili njihove obitelji loše odnose prema njima." "Sustav obitelji", koji bi zapravo trebao pružati oslonac i sigurnost, sve se češće raspada pod pritiskom sve gorega gospodarskog i društvenog stanja koje se razvija u okruženju opće "klime straha".

Malo ponuda za pomoć ali malo i takvih zahtjeva

Siddiqui je kritizirao i pakistansku vladu jer psihičkim oboljenjima stanovništva ne posvećuje dovoljno pozornosti: "Za 170 milijuna Pakistanaca trebalo bi brinuti 450 obrazovanih terapeuta." A ni ljudi sami često duševne bolesti ne uzimaju ozbiljno. Radije se obraćaju nekom duhovnom vođi ili osobama koje se bave okultnim aktivnostima, nego da savjet potraže kod profesionalnih psihoterapeuta.