Nijemci koji razumiju Putina

"Aneksiju Krima bi naknadno trebalo urediti na razini međunarodnog prava, na način koji bi bio prihvatljiv za sve", to je u jednom intervjuu ovih dana izjavio raniji predsjednik vlade njemačke savezne zemlje Brandenburga Matthias Platzek. Ta njegova izjava je kod brojnih političara izvan redova Socijaldemokratske stranke izazvala zgražanje, a i među samim socijaldemokratima je bilo nemalo onih koji su se Platzeku čudili. Općenito je ta izjava shvaćena kao poziv za legalizaciju ruske aneksije Krima.

Nakon burnih reakcija je Platzek, koji trenutno obnaša funkciju predsjednika Njemačko-ruskog foruma, pokušao u jednoj TV-emisiji precizirati što je on to ustvari mislio. "Ja sam samo pokušao jedan kompleksan sadržaj sažeti u jednu rečenicu. Ja sam to i ranije govorio, ali puno opširnije. Možda je ova rečenica bila ipak suviše komprimirana, što navodi na pogrešna tumačenja." Publika u studiju je s time bila, čini se, zadovoljna: nagradila ga je dugim pljeskom.

Vode li u Njemačkoj trenutno glavnu riječ oni koji za Putina i njegovu politiku pokazuju veliko razumijevanje, takozvani "razumjevatelji Putina"? Čini se da barem kada je riječ o socijaldemokratskim političarima ta teza nekih njemačkih medija nije sasvim bez osnove.

Zagrljaj u Sankt Peterburgu

Pozicija Vladimira Putina se "itekako može razumjeti", ustvrdio je još u ožujku ove godine raniji socijaldemokratski kancelar Helmut Schmidt. A njegov stranački kolega Gerhard Schröder, također bivši kancelar, izbjegava javno se izjasniti o politici svog osobnog prijatelja Putina. "Ja priznajem kako želim razumjeti Rusiju, njezine ljude i njezino političko vodstvo", izjavio je Schröder početkom listopada. "Ja se toga ne sramim, već upravo suprotno: ja se time ponosim."

Još u travnju je Schröder, trenutno predsjednik nadzornog odbora rusko-njemačkoga konzorcija Nord Stream koji gradi plinovod od Rusije do Njemačke kroz Baltičko more, zajedno s Putinom slavio njegov 70. rođendan u Sankt Peterburgu. Tada su fotografije koje ga pokazuju u srdačnom zagrljaju s ruskim predsjednikom u njemačkoj javnosti izazvale burnu raspravu. Među onima koji su tu gestu tada pozdravili bio je i Egon Bahr. On je zajedno s tadašnjim socijaldemokratskim kancelarom Willyjem Brandtom 1969. koncipirao i realizirao novu njemačku vanjskopolitičku poziciju koja se naziva "otvaranje naspram Istoka".

Kao i mnogi drugi socijaldemokratski političari koji danas u Njemačkoj imaju vodeću ulogu ili su je donedavno imali i Schröder i Platzek pripadaju tzv. "Generaciji W" ("generacija Willy") - oznaci za političare proizašle iz političkog i duhovnog okružja Willyja Brandta. Ključne godine njihova političkog sazrijevanja su bile upravo one krajem 1960-ih i tijekom 1970-ih kada su Bahr i Brandt formulirali novu vanjskopolitičku doktrinu tadašnje Zapadne Njemačke naspram DDR-a i općenito zemalja Varšavskog pakta. Njezin je naziv bio: "Promjena kroz približavanje". Njezinu osnovu čini uvjerenje kako je s predstavnicima drugih država potrebno voditi dijalog upravo onda, kada se čovjek s njihovom politikom ne slaže.

Tih godina, u vrijeme vrhunca hladnog rata, ova su dvojica socijaldemokratskih političara prije svega tadašnjem Sovjetskom Savezu ponudili alternativu dotada vladajućoj konzervativnoj politici ranijeg dugogodišnjeg kancelara Konrada Adenauera. On je Sovjetski Savez neprestano sumnjičio za "kovanje planova za osvajanje čitavog svijeta". Tim svojim stavom je kršćansko-demokratski kancelar Adenauer reprezentirao stav većine njemačkog stanovništva. Još od vremena Oktobarske revolucije 1917. godine u Njemačkoj je prevladavao strah od ruskog "kaosa" i "terora". Boljševizam se u pravilu izjednačavao s političkim barbarizmom.

Disidenti "Generacije W"

Baš protiv tog prevladavajućeg stava su tada Brandt i Bahr formulirali novu politiku otvaranja naspram Istoka. I ta doktrina je među njihovim nasljednicima i dalje živa. Ali i tu naravno ima iznimaka. Tako primjerice Wolfgang Clement, za vrijeme Schrödera njemački ministar gospodarstva, na Putina gleda diferencirano: "Postoje dva Putina. Jedan je otvoren prema Zapadu, cijeni ga i želio bi biti njegovim dijelom. No tu je i Putin II, i taj čini se više nije prijemčiv za zapadne argumente. Jer taj Putin II se prije svega orijentira načelima politike moći."

S tom svojom procjenom Clement nije sam. Veći dio političara mlađe generacije pokazuju manje razumijevanja za Putinovu politiku od njihovih prethodnika. Tih "razumjevatelja Rusa" ima doduše među pristašama socijaldemokratske stranke više nego u drugim strankama, ali to još ni izdaleka ne znači da svaki SPD-ov političar odobrava Putinovu politiku u Ukrajini.