U Njemačkoj 12.000 ljudi čeka na transplantaciju organa

Dr. Heiner Wolters je kirurg za transplantacije na Sveučilišnoj klinici u Münsteru. Centar za transplantaciju na ovoj klinici je jedan od najvećih u Njemačkoj i tu se godišnje obavi više od tisuću presađivanja raznih organa.

Deutsche Welle: Gospodine Wolters, s kojim organima medicina danas ima najviše poteškoća prilikom transplantacije?

Dr. Wolters: Tehnički gledano transplantacije su danas relativno sigurne operacije. Najveći problemi još uvijek nastaju prilikom odbacivanja organa. To znači da tijelo pacijenta ne prihvaća novi organ. To se posebno javlja kod transplantacije crijeva. Kod transplantacije jetre i bubrega imamo daleko manje problema.

DW: Može li se općenito reći kako pacijenti bolje prihvaćaju organe krvnih srodnika, nego ljudi s kojima nisu u rodu?

Dr. Wolters: Ne, to nije pravilo. Važnu ulogu igra vrijeme koje je proteklo od trenutka kada se organ izvadio iz tijela jedne osobe do trenutka kada se presadi pacijentu. Kada je donator osoba koja je još živa, recimo ako netko nekome daruje svoj bubreg, onda se to odvija vrlo brzo. Ponekad međutim transport traje predugo kod transplantacija organa preminulih osoba i tu onda mogu nastati problemi s funkcioniranjem organa i njohovim odbacivanjem.

DW: Koliki je taj rok u kojem se može izvršiti transplantacija nekog organa.

Dr. Wolters: To je različito od organa do organa. Kod srca i pluća to iznosi četiri do šest sati. Kod organa iz trbušne šupljine, poput bubrega, mogu proći i 24 sata. Za jetru taj period iznosi deset do dvanaest sati, a za gušteraču osam do deset sati.

DW: koliko su s tom problematikom upoznati ljekari i osoblje koje radi u hitnoj pomoći?

Dr. Wolters: Oni se time skoro i ne bave. Tu važi načelo da je uzimanje organa dozvoljeno tek kada se ustanovi smrt, odnosno prestanak postojanja moždanih valova. To znači da se svakom pacijentu, uključujući i donatore organa, prvo pokušava spasiti život, pruža mu se sasvim normalna klinička terapija. Čak i slučajevima kada su šanse za preživljavanje vrlo male. Stoga do razmatranja toga da li će nekome biti uzet organ ili ne dolazi tek na stanicama intenzivne njege u klinikama.

DW: Postoji li gornja starosna granica za donatore organa.

Dr. Wolters: Općenito ne. Prije nekoliko godina važilo je mnačelo da se srce uzima samo od preminulih do 50 godina starosti. Za jetru i bubrege ta granica je iznosila 60 godina. U međuvremenu su te granice pomaknute jer imamo vrlo malo donatora organa. Ponekad, pogotovo kod pacijenata kod kojih oboljenja srca i jetre predstavljaju opasnost po njihov život, presađujemo organe uzete čak i od prilično starih osoba koje su preminule. Čak i od preminulih koji su imali 80 godina.

DW: Da li su kroonično bolesne osobe isključene kao mogući donatori organa?

Dr. Wolters: To zavisi od toga koju bolest su imali i koje lijekove su uzimali. Ako je netko imao visok pritisak, to ne mora biti razlog zbog kojeg nakon smrti ne bi mogao biti donator organa. Ako je međutim netko bolovao od raka i primao različite jake lijekove, to bi onda već mogao biti razlog za to da se njegovi organi ne uzmu.

Nekoliko podataka o transplantaciji

- Gotovo 12.000 bolesnih ljudi u Njemačkoj nalazi se na listama čekanja za neki organ.

- Većina čeka uzalud. Tek svaki treći dobija organ koji mu je potreban.

- u njemačkim Klinikama se godišnje izvrši oko 4000 transplantacija organa iz tijela oko 1200 donatora. Jednom donatoru može biti uzeto i nekoliko organa.

- Više od polovine svih operacije su transplantacije bubrega.

- Transplantacije srca i pluća su mnogo rjeđe. 300 do 400 pacijenata godišnje dobije jedan od ova dva organa.

- Moguća je i transplantacija tankog crijeva. Ovakva transplantacija je neophodna kod pacijenata sa "sindromom prekratkog crijeva". ovo oboljenje može izazvati oštećenje jetre i bubrega.

Autori: Tobias Oelmaier / Azer Slanjankić

Odg.ur.: Zoran Arbutina