"Nije lako biti 'Švabo'"

Adriana Altaras je multitalent: glumica, redateljica i spisateljica; inteligentna, britka na jeziku i strašno duhovita. Ta njemačka umjetnica rođena u Zagrebu 1960. je 2010. godine postala međunarodno poznata svojom scenskom interpretacijom "Vagininih monologa", zbirke intervjua o seksualnim iskustvima žena. Teatru je i dalje ostala vjerna, ali je s romanom "Titove naočale" 2011. debitirala na književnoj pozornici. Duhovito ispričana priča o njezinim židovskim roditeljima koji su se s Titovim partizanima borili protiv fašista te nakon rata pobjegli od komunističkog režima iz tadašnje Jugoslavije (1964.) - preko Italije i Švicarske - u njemački Gießen (1967.) u Njemačkoj je postao bestseler. 2014. je prema tom romanu redateljica Regina Schilling snimila dokumentarni film. U njemu sama autorica romana Adriana Altaras gledatelje vodi na dug put u prošlost, od Berlina, preko Gießena i jezera Garda, pa sve do Zagreba - u jednu sasvim osobnu potragu za identitetom.

Portret jedne šašave obitelji

U svom drugom romanu "Doitscha! Eine jüdische Mutter packt aus", što bi u slobodnom prijevodu značilo otprilike: "Švabo! Jedna židovska majka iznosi istinu na vidjelo", Adriana Altaras nastavlja tu priču, ali ovaj put o drugoj i trećoj generaciji doseljenika. Ona piše o jednoj modernoj njemačko-židovskoj obitelji u berlinskoj četvrti Schöneberg koja očito predstavlja literarnog dvojnika obitelji Altaras.

Središnji konflikt u romanu je odnos katoličkog oca i sina Davida koji se nalazi usred puberteta i koji bi najradije bio stopostotni židov te stoga prezire svoj genetski uvjetovan status "pedesetpostotnog Nijemca". Utoliko je žešća i njegova pobuna protiv vlastitog oca kojega redovito za obiteljskim kuhinjskim stolom provocira oslovljavajući ga s "Hej Švabo!" (orig.: Ey Doitscha!).

Postoje brojni romani o obiteljima i njihovim konfliktima, ali je zasigurno malo onih koji su ovako duhoviti i životni, a istovremeno tako duboki kao šaljivi portret jedne obitelji iz pera Adriane Altaras. Majka židovka, otac katolik i dvojica sinova David i Sammy - svi oni, kao i svi drugi likovi, prijatelji, rođaci, pa čak i terapeutkinja, dolaze do riječi i pričaju iz svoje perspektive. To je ono što je posebno kod ovog romana, međutim uvijek u istom tonu koji određuje duhovitost autorice.

Biti Nijemac među židovima

Temeljno pitanje romana je jednostavno: kako se jedan Nijemac osjeća u židovskoj obitelji? Adriana Altaras je tu izokrenula perspektivu. U njezinom romanu nije riječ o uobičajenoj problematici pojedinačnih židova među brojnim Nijemcima, već o onoj pojedinačnog Nijemca u jednoj židovskoj (a istovremeno, naravno, i njemačkoj) obitelji. Klišeji se obrću. "Biti Doitscha", odnosno "Švabo", komentira autorica tijekom jednog čitanja na književnom festivalu lit.Cologne, "samo po sebi nije jednostavno - a u jednoj židovskoj enklavi to je još teže."

Njezin trik promatranja mikrokozmosa kako bi na njemu mogla analizirati makrokozmos, naime, njemačko-židovske odnose, autoricu dovodi do optimistične spoznaje: "Nešto bitno se promijenilo. Ne radi se više samo o holokaustu, već o židovskom životu u Njemačkoj i to na duže staze, možda čak za sva vremena."

Opreznu nadu u početak normalnog odnosa prema židovima ta njemačka autorica hrvatskih korijena gaji i nakon napada na židove u Europi izvršenih proteklih mjeseci. "To nije židovska tema, već velika i važna tema koja se tiče svih nas." Plaši li se? Ne, ni u kojem slučaju se ne da zastrašiti, kaže. "Jer, ako to dopustim, onda su već pobijedili. Ne želim da mi uzmu moj Berlin. Taj slobodni Berlin. Ne dok me ima." Ta izjava Adriane Altaras je na festivalu lit.Cologne nagrađena velikim pljeskom.

Roman "Doitscha. Eine jüdische Mutter packt aus" je iz tiska izišao u studenom 2014. u nakladničkoj kući Kiepenheuer & Witsch. Prvi roman Adriane Altaras "Titove naočale" iz 2011. godine je pod istim naslovom snimljen i kao dokumentarni film.