Nigdje lijeka za nasilje maloljetnika
2. siječnja 2008Ali politika jedva da pronalazi put između demagogije, praznih obećanja i fraza o boljoj integraciji.
U Gelsenkirchenu je više mladića napalo jednog 38-godišnjaka uz pozive "usrani Nijemac". U Berlinu su na Staru godinu mladići napali jednog umirovljenika koji ih je zamolio neka ne bacaju petarde na peron. U Münchenu je iste večeri grupa maloljetnika napala dva muškarca koji su se požalili na preglasnu muziku koju puštaju. Sa druge strane, predsjednik vlade pokrajen Hessen, konzervativni Roland Koch se nakon ovih incidenata požalio na "previše mladih stranih kriminalaca" i zatražio mnogo oštrije kazne za takve prijestupnike i njihov brži izgon iz Njemačke. Između ostalog, predlaže se povišenje maksimalne kazne za maloljetne prijestupnike sa 10 na 15 godina zatvora i zakon da se mladići od 18 do 21 godinu osuđuju prema "običnom" krivičnom zakoniku: sada se oni u pravilu osuđuju prema zakonu za maloljetnike. Čula se i ideja o svojevrsnom "obrazovnom kampu" gdje bi se takve mladiće naučilo disciplini. Njemačka kancelarka Angela Merkel tek oprezno izjavljuje o reformama koje su potrebne nakon pažljive provjere, ali Wolfgang Bosbach, dopredsjednik frakcije kršćanskih demokrata u parlamentu se zalaže:
"Nitko u CDU-u ne želi kampove kao u Americi pod parolom 'dril i poniženje'. Radi se o odgojnim kampovima za maloljetne kriminalce u kojima bi ih se odvojilo od kriminalne sredine i potaklo da se drže određenih pravila bez kojih nije moguć povratak u društvo."
Iako neke pokrajne planiraju takve kampove, nisu samo socijal-demokratski političari ti koji čitavu raspravu nazivaju demagogijom i upozoravaju na opasne optužbe protiv svih stranaca. Kriminalist Christian Pfeifer ukazuje kako je to skupa iluzija, jer je stopa povratka kriminalu nakon takvog kampa - ogromna. Činjenica jest da mnogi huligani uopće ne razlikuju uvjetnu kaznu od oslobađajuće presude, a činjenica i jest kako je sklonost prema nasilju više nego dvostruko češća među stranacima nego kod rođenih Nijemaca. Ali je isto tako činjenica da je oko 22 muških useljenika napustilo školu bez ikakvog završenog školovanja - i u tome Pfeifer vidi glavni izvor nemira.