Ni spomenik ni komemoracije neće riješiti problem

Na početku Drugog svjetskog rata Hrvatska je brojala 25.000 Židova od kojih je u Holokaustu ubijeno njih 21.000.  U Zagrebu ih je bilo gotovo 11.500 od kojih je preživjelo 3.000. Pola njih je do 1952. godine otišlo u Izrael. Šturi su to podaci koje možemo pronaći u internetskoj prezentaciji Židovske općine Zagreb (ŽOZ). Riječ je o općini koja je osnovana 1806. godine, a koja u Hrvatskoj čuva sjećanje na Holokaust i glasno se opire trendu laštenja kvislinške Nezavisne države Hrvatske.

Iako je židovska zajednica u Hrvatskoj mala i ugledna, njeni problemi nisu riješeni, prvenstveno kada se radi o povratu imovine. „Zadnjih godinu dana nije ništa napravljeno. Iako je bilo obećanja, sve stvari stoje. Napravljena je nadopuna zakona pa je ponovno omogućeno traženja povrata imovine, ali nema nikakve bitne promjene", kaže u razgovoru za Deutsche Welle dr. Ognjen Kraus, predsjednik ŽOZ-a. Uostalom, i ova je mogućnost vrlo ograničena s obzirom da su cijele obitelji zatrte u užasima koncentracijskih logora, a upravo su obiteljski nasljednici „prvi red“ koji može podnijeti zahtjev. „Što se tiče povrata imovine u vlasništvo općina, to je i dalje izostavljeno iz mogućnosti povrata“, navodi naš sugovornik.

Na mjestu sinagoge je i dalje parkiralište

Od stotinjak nekadašnjih sinagoga različitih reprezentativnosti, samo je dio njih građen kao objekt s vjerskom funkcijom. Ostale su nastale adaptacijama većinom stambenih prostora. No ustaški režim preživjelo je tek devet izvorno građenih objekata za tu potrebu. Samo je ona u Rijeci i danas sinagoga. Velika zagrebačka sinagoga u Praškoj ulici, par koraka od glavnog gradskog trga, rušena je od listopada 1941. do travnja 1942. godine. Nalog za to izdao je tadašnji gradonačelnik Ivan Werner, imenovan od poglavnika Ante Pavelića. Službeni razlog je bio neuklapanje u urbanistički plan grada.

Aktualni i višekratni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić pak s vremena na vrijeme daje izjave kako će ispraviti tu nepravdu i obnoviti sinagogu na način da će parkiralište koje je sada na njenom mjestu i kojim upravlja ŽOZ, smjestiti ispod samog objekta. U tomu će, kaže, pomoći i grad i država. To mu je, najavio je početkom 2018. godine izaslanstvu Knesseta, zadatak prije odlaska u političku mirovinu. No predsjednik ŽOZ-a kaže da je to priča o kojoj se govori desetljećima, bez previše uspjeha.

„O Praškoj razmišljamo i danas. Stvari su stajale desetljeće zbog miješanja politike u pitanja ŽOZ-a“, navodi Kraus misleći na, kako kaže, protuzakonito priznavanje Židovske vjerske zajednice „Beth Israel" s kojim je ŽOZ u sporu, a za što krivi bivšeg predsjednika Mesića. „Beth Israel" je, podsjetimo, 2012. godine objavio da ne dovodi u pitanje ŽOZ-ovo vlasništvo nad zemljištem, no i da smatra da ono pripada svim zagrebačkim Židovima te da ima pravo sudjelovati u gradnji sinagoge.

„Dakle, nismo odustali od Praške, ali to ne znači nikakva rekonstrukcija ili samo sinagoga. Nema židovskih zakona prema kojima se obnavljaju srušene sinagoge. Uostalom takva sinagoga bi u Zagrebu, koji danas broji tek nešto više od tisuću Židova, bila tek spomenik nečemu što je postojalo i što bi trebalo održavati. Za to židovska zajednica nema sredstava. Mi smo uvijek planirali nekakvu memorijalnu sinagogu koja bi u potpunosti zadovoljila i potrebe Općine. Možda bismo mogli to napraviti uz kredite, ali ozbiljnih razgovora nije bilo", objašnjava nam sadašnji status ovog problema Kraus.

Ekstremne ideje bujaju i u Hrvatskoj

Čini se da je ipak, od ovih imovinskih i pravnih problema, židovskoj zajednici u Hrvatskoj puno važnija politička i društvena klima za koju kažu da nije obećavajuća, usprkos ohrabrujućim riječima premijera Andreja Plenkovića (HDZ). „Mislim da moramo uvijek sprečavati pojave tog tipa. Na tome radimo jer to nisu vrijednosti koje dijelimo. U našem programu su najviši standardi poštivanja ljudskih i manjinskih prava, na tome ćemo ustrajati, radi se o vrijednostima slobodne i moderne Hrvatske", kazao je o rehabilitaciji ustaštva premijer prilikom polaganja vijenca na Židovskom groblju ispred skulpture Mojsija na Mirogoju.

Moglo bi se zaključiti da su na meti ekstremne desnice u Hrvatskoj prvenstveno Srbi, a ne Židovi, no to za Krausa nije nimalo utješno. Dapače! „Na svaki ekstremizam i nacionalizam gledam jednako, bilo da se radi o antisemitizmu, mržnji prema istorodnim zajednicama, Srbima, Romima… U Hrvatskoj imate kukastih križeva i ustaškog znakovlja koliko hoćete. Sve se manje čini da to nestane“, govori nam pa podsjeća da će Split na Marijanu podignuti spomenik ustaši Frani Tenti, ali i na presudu pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu koji u svojoj pjesmi koristi ustaški pozdrav „Za dom spremni", a koja stoji u ladici Visokog prekršajnog suda. „Uz to se na sajmu knjiga Interliber prodaju knjige koje umanjuju i negiraju zločine Jasenovca. Usprkos Ustavu i zakonima, nitko ne čini ništa“, nabraja.

Iako se i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pohvalila kako je sudjelovala na Petom svjetskom forumu o Holokaustu koji se održao u Yad Vashemu, Kraus tvrdi da su problemi eskalirali upravo s dolaskom Tomislava Karamarka na vlast i njenom kampanjom za prve predsjedničke izbore. Ni Plenković, dodaje, nije učinio ništa dobroga: „Da je na vrijeme riješena ploča sa 'Za dom spremni' u Jasenovcu, danas o tomu ne bismo diskutirali."

Spomenik svim ustaškim žrtvama, a ne samo Židovima

Je li podizanje spomenika svim žrtvama Holokausta u središtu Zagreba, a kojeg gura zagrebački gradonačelnik usprkos protivljenja antifašističke fronte, korak prema rješenju problema? Kraus kaže da nije, a da Židove i ŽOZ nije nitko ništa pitao. „Protiv spomenika kao spomenika nemam ništa. Ali spomenik koji se radi za sve žrtve Holokausta je tepih pod koji se skriva zločin Nezavisne države Hrvatske koja je imala vlastite rasne zakone i koncentracijske logore. Ako je već postojala takva zločinačka tvorevina, ne želim da se izdvajaju Židovi kao posebni, jer su tim rasnim zakonima bili zahvaćeni i Romi i Srbi i Hrvati koji su bili protivnici tog režima." Za njega bi, kaže, to trebao biti spomenik žrtvama ustaškog terora na kojem bi, između ostalog, trebalo pisati i o žrtvama Holokausta. „Ne želimo da se zanemaruju ostale žrtve niti da se na takav način, možda, i razvije antisemitizam."

Hrvatska je, u ovom trenutku, održala brojne okrugle stolove i komemoracije za žrtve Holokausta. I tu priča za ovu godinu staje kaže predsjednik ŽOZ-a pa zaključuje: „Problem je da ta tema, osim na Dan sjećanja, ne postoji u nastavnom planu. Onda ni ne čude statistike koje su, da se razumijemo, jednako crne kod nas i u ostatku Europe pa u zaborav odlazi Holokaust i ono što se dogodilo. U Sjedinjenim Državama već preko 30 posto ljudi ne zna o čemu se tu radi. Najgore od svega je to što se umanjuje zločin."