Ni nafta ne rješava probleme Nigerije

Nigerija je velika zemlja: ne samo po 220 milijuna stanovnika – procjene govore kako će ih 2050. biti čak 375 milijuna, nego i po svom gospodarstvu gdje je BDP Nigerije veći nego svih ostalih zemalja zapadne Afrike uzetih zajedno.

No umjesto blagostanja, Nigerija je u toliko dubokim gospodarskim nevoljama da treba strahovati i od sve veće bijede i mogućih socijalnih nemira: gospodarski rast je bitno manji nego stopa porasta stanovništva.

Sadašnje najveće blago te zemlje je golemo nalazište nafte u delti rijeke Nigera po čemu je najveći proizvođač nafte i plina u Africi. Ali upravo nevjerojatno lošim gospodarenjem je udio prihoda od nafte u državnom proračunu pao s 47% na pukih 7,4% u prvom polugodištu 2022., kaže nigerski ekonomski stručnjak Afolabi Olowookere za The Guardian Nigeria News.

To je posljedica što Nigerija ne samo da nije uspjela iskoristiti rast svjetske cijene nafte nakon napada Rusije na Ukrajinu, nego su upravo zbog toga i njezini izdaci odletjeli nebu pod oblake. Naime u Nigeriji, kao i u mnogim drugim zemljama proizvođačima nafte, država žestoko subvencionira gorivo za svoje građane, ali benzin i naftu – mora kupovati na svjetskom tržištu.

Državne rafinerije – već godinama u kvaru

U zemlji postoje čak 4 rafinerije ukupnog kapaciteta 450 tisuća barela na dan – ali sve četiri su u derutnom stanju i jedva uopće destiliraju gorivo. Cijena sirove nafte se u međuvremenu stabilizirala, ali kako kaže predsjednik uprave državne naftne kompanije Mele Kyari, državi treba 4,2 bilijuna naira – oko 8,5 milijardi eura kako bi ove godine osigurala potporu za gorivo.

Gdje da Nigerija nađe taj novac, to je veliko pitanje i za Međunarodni monetarni fond. U vrijeme pandemije je još bilo opravdanja za loše stanje državne blagajne tako da su MMF i Svjetska banka od 2020. Nigeriji pomogli pozajmicom od oko 5 milijardi dolara. Ali i eksploatacija nafte je jedva nešto preko polovice onoga što je bila prije korone: prije je bila oko 1,8 milijuna barela na dan, sad je to tek oko jednog milijuna.

Razlog je i derutno stanje pogona za eksploataciju i navodne sabotaže na naftovodima. Ne samo to: čak i trenutni ministar financija Zainab Ahmed kaže kako je i krađa goriva toliko raširena da utječe na cijenu benzina i dizela u toj zemlji. A kao kruna svega je korupcija u toj zemlji: po indeksu korupcije Transparency International već 2018. se mislilo kako ne može biti lošije – Nigerija je bila na 144 mjestu od ukupno 180 zemalja. Ali može: na indeksu korupcije 2021. je pala za još deset mjesta na 154. mjesto.

Gdje je nekakva strategija?

Sve u svemu, usprkos blagu kojim raspolaže, međunarodni investitori su veoma nepovjerljivi hoće li Nigerija ikad uspjeti svladati sve svoje probleme. Svjetska banka u svojoj najnovijoj procjeni stanja piše kako se „Nigerija nalazi u teškoj gospodarskoj situaciji koja se još više pogoršava“. Problemi postaju sve veći i stopom poskupljenja od nekih 20% kojima se brzo tope i devizne pričuve Nigerije. Stručnjaci procjenjuju da ako one padnu ispod 30 milijardi dolara da će onda najvjerojatnije i nacionalna valuta morati početi gubiti vrijednost.

Stanje bi se moglo možda nešto stabilizirati kad konačno bude gotova i nova, golema rafinerija koju pred Lagosom gradi najbogatiji čovjek Afrike, Aliko Dangote. Njezin kapacitet bi trebao biti veći od (čak kad bi i radile) sve četiri državne rafinerije zajedno, ali i na gradilištu te rafinerije je slično kao i u ostatku gospodarstva. Gradi se već godinama, trebala je odavno biti završena tako da i najavu kako će početi s radom sredinom ove godine valja uzeti s oprezom.

No mnogi ekonomisti smatraju kako nije samo problem što Nigerija za svoj benzin i dizel traži spas u pogonu privatnog investitora - koji će naravno svoju korist imati prvo pred očima, nego ovisnost od nafte uopće. Uvijek iznova državni vrh Nigerije govori o diverzifikaciji i poticaju drugih gospodarskih grana, od rudarstva pa do poljoprivrede – ali dogodilo se nije gotovo ništa.

Energetski stručnjak Muazu Magaji za DW kaže kako vlada nema nikakvu strategiju: „Činjenica da sama vlada nema baš nikakvu viziju za energetsku sigurnost ove zemlje“. A to se ne odnosi samo na vladu sadašnjeg predsjednika Muhamadua Buharija, nego i na sve dosadašnje vlade Nigerije.

Ima li izbora?

Predsjednik Buhari je kao bivši general zapravo još od 1983. do 1985. vojnim pučem dospio na čelo Nigerije, ali je 2015. i izabran za predsjednika na zapravo prvim demokratskim izborima te zemlje. Njemu istječe drugi mandat i, po ustavu, ne može opet biti biran. Na izborima u drugu subotu (25.2.) se za naklonost 93 milijuna građana Nigerije s pravom glasa natječe čak 18 stranaka. Po procjeni tamošnjeg ureda Zaklade Konrada Adenauera, najviše izgleda imaju tri kandidata: dva od njih, Bola Tinubu i poduzetnik Atiku Abubakar su već godinama u državnoj vrhušci Nigerije - takvoj kakva jest - i od njih se teško mogu očekivati neke veće promjene.

Treći kandidat Peter Obi u nastupima graniči s populizmom, a već i to što je sa 61 godinom mnogo mlađi kandidat od glavnih suparnika, osobitu podršku uživa među mlađim i obrazovanim građanima Nigerije. No tko god pobijedi na predstojećim izborima, problemi koji ga čekaju su golemi.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu