Nešto posve novo: odvoz smeća

Dva radnika u plavim odijelima prazne otpad iz plastične kante u dotrajala kolica. Nakon toga je odvlače po zemljanoj stazi punoj rupa do kamiona. Tamo im pomažu još dva radnika kako bi tih šezdesetak kilograma smeća natovarili na platformu kamiona. Odvoz smeća u Gomi na istoku Demokratske Republike Kongo je posao za koji trebaju dobri mišići.

Mladi poduzetnik Joël Tembo Vwira zahtijeva mnogo od svojih zaposlenika. Ovaj živahni 34-godišnjak si je postavio zadatak koji još nitko nije uspio riješiti: od Gome želi stvoriti oazu čistoće.

Prije sedam godina je Vwira osnovao poduzeće za odvoz otpada Buisness and Services Company i to baš u Gomi, metropoli regije koja je već barem dva desetljeća poznata po građanskom ratu, kaosu i nasilju. U tim okolnostima tu se dugo nitko nije zamarao s čistoćom okoliša - osim Vwire. On pitanje čistoće smatra svojim vlastitim izazovom i posebno ga smeta, objašnjava nam, nedostatak redovitog odvoženja otpada.

Sve do 2008. kad je osnovao svoje poduzeće je baš svatko u Gomi svoj otpad jednostavno bacao negdje gdje je bilo mjesta. "I na važnim mjestima, na križanjima i na glavnim ulicama, stvarala su se javna smetlišta. To me je potaklo da nešto učinim", tvrdi Vwira.

Mušterije su samo bogati

Priznaje da je i osobno opsjednut čistoćom: već kao dijete je stalno osjećao potrebu da se treba (o)prati, a i danas stalno ima uz sebe jednu bocu dezinfekcijskog sredstva. Prije nego što uzme u ruke jelo, ali i knjige, dokumente ili tek čašu vode, dobro opere ruke sredstvom za čišćenje. Njegovom nagonu je dodatni poticaj bio posjet Keniji. Glavni grad te zemlje, Nairobi je mnogo čišći od Gome. Danas njegova tvrtka iz Kenije uvozi kante za otpad - od šarene plastike.

Njegovu hrabrost i napore je nagradilo i američko veleposlanstvo u Kongu. U okviru inicijative poticaja mladih poduzetnika iz Afrike je prošle godine bio dva mjeseca u Sjedinjenim Američkim Državama i kako bi tamo predstavio svoje poduzeće. Imao je prilike i mnogo toga naučiti, a posvuda je slušao pohvale za svoju tvrtku.

Kod kuće u Gomi Vwira za sad ima posla samo s bogatima, što mu uvijek iznova prigovaraju. Mušterije moraju plaćati jedanaest dolara mjesečno za odvoz smeća, što je za mnoge građane Konga puno previše. Jer Demokratska Republika je siromašna zemlja - na indeksu razvijenih zemalja UN-a je tek na pretposljednjem mjestu.

Ali usprkos tome, mnogi stanovnici Gome cijene što barem netko odvozi smeće. Jer sa smećem nestaju i neke bolesti. "Zahvaljujući odvozu smeća možemo sakupljati naš otpad i držati naš okoliš čistim", kaže Annie Muyisa. "To je osobito važno za djecu", objašnjava nam ova iskusna liječnica jer tamo djeca stalno umiru od kroničnog proljeva. To nije čudo, jer doslovce žive u smeću.

Mnogi ljudi pate i od bolesti dišnog sustava jer kad nakon nekog vremena ta divlja smetlišta pred njihovim kućama postanu prevelika, jednostavno ih pale. Mnogi uopće niti ne znaju da zapaljena plastika od vrećica ili boca stvara opasne plinove.

San o "pravoj" deponiji

Vwirinii radnici u kamionu smeće odvoze po lošoj cesti do jedne poljane dvadesetak kilometara od Gome. Smrdi po truleži, a nad smećem se uzdižu rojevi muha. Kad radnici odu, tamo se sakupljaju mališani i po smeću traže metal, konzerve ili plastične boce. Svađaju se oko svega što bi im moglo donijeti barem sićušnu zaradu, a nerijetko izbije i tučnjava. Naravno da se Vwiri ne dopada što se tamo zbiva: brine ga zdravlje te siromašne djece, a priznaje da je to odlagalište previše blizu divljih naselja. Kaže da ubrzo namjerava svoje smeće odvoziti na drugo mjesto.

Vwirini radnici na deponiji (na naslovnoj fotografiji) motikama razvrstavaju smeće. Oko dvije trećine je biološki otpad koji se baca na gomilu za kompost. Plodni kompost onda prodaje vlasnicima vrtova. Na drugu gomilu sakupljaju plastične vrećice i one odlaze u jedan projekt za siromašne žene tog grada. One te rabljene vrećice peru i dezinficiraju i nakon toga od njih pletu razne predmete, na primjer ukras za kosu ili kape.

Poduzeće ovog mladog poduzetnika u međuvremenu ostvaruje promet od oko 60 tisuća dolara godišnje - za jedino poduzeće za odvoz otpada milijunskog grada još uvijek minijaturna svota. Kad plati sve troškove, ostane mu jedva desetak tisuća dolara "dobiti". Obzirom na tu poslovnu bilancu, snovi Vwire se doista čine kao da se nikad neće ispuniti: on mašta o pravoj deponiji otpada kakve se mogu vidjeti po Europi. Ali jedan takav pogon košta oko milijun i pol dolara.

"Bit će bolje"

Mnogi i u Gomi misle da je Vwira "lud", ali on već pregovara i s Ujedinjenim narodima. "Nadamo se da ćemo dobiti potporu iz fondova za zaštitu okoliša i za pomoć u razvoju", objašnjava nam poduzetnik koji ne odustaje od svojih planova. Njegov je cilj da reciklira baš sav otpad koji bi sakupio u Gomi.

Makar razgovara s međunarodnim institucijama, jedva da može računati na ikakvu pomoć lokalnih političara. Demokratska Republika Kongo čak nema niti nekakav zakon koji bi propisivao primjereno gospodarenje s otpadom. U kriznim područjima istočnog Konga niti lokalno stanovništvo se baš ne zanima za higijenu i zaštitu okoliša. Vwira priznaje da je donekle stvar i mentaliteta tamošnjih građana što jedva 5% stanovnika Gome koriste uslugu odvoza smeća - izvan grada toga uopće nema.

Ovaj poduzetnik se nada da će pokrajinska vlada jednog dana usvojiti zakon koji bi svim stanovnicima nalagao primjereno zbrinjavanje njihovog otpada. U svakom slučaju, on neće popustiti jer je po prirodi borac i poslovni duh. Još svoj studij ekonomije je financirao tako da je prodavao sve što je mogao, benzin, kruh, telefonske kartice... A polako i političarima postaje jasno kako gomile smeća na gradskim trgovima nisu baš ugodni ni za oko, niti za nos. Zato kaže da je optimist što budućnost donosi i njemu i njegovom poduzeću.