Nevolje zbog slabog uroda - opijuma!
1. lipnja 2012
Jug Afganistana, najveće područje za uzgoj opijuma u zemlji, ove je godine zadesila pošast: najezda kukaca je uništila velik dio nasada. Za male poljoprivrednike je to katastrofa jer malo tko od njih je vlasnik zemlje koju obrađuje. Oni su prisiljeni od zarade uzgoja opijuma plaćati zakupninu vlasnicima zemljišta. Takvi zakupi zemljišta se rijetko dogovaraju ugovorima i dokumentima, ali onaj tko nakon berbe vlasniku zemljišta ne može vratiti dug, brzo je suočen sa svom okrutnošću narkobossova.
Novac - ili djevojčice!
Primjer za tu brutalnost je slučaj Abdula Khaliqa iz provincije Helmand. Njegovi susjedi kažu kako je bračni par Khaliq izvršio samoubojstvo jer nisu mogli vratiti dug. Vlasnik zemljišta je zaprijetio da će, umjesto novca od duga, onda uzeti njihove kćerke - jednoj je deset, mlađoj je devet godina.
No jednog jutra nitko ih nije vidio u selu: nisu izdržali pritisak nego su i Abdul i njegova žena izvršili samoubojstvo. Mohammad Naim, jedan od susjeda svjedoči kako su djeca rekli ljudima da roditelji "spavaju", makar su se oboje objesili i njihova tijela su ubrzo nađena.
Ali policija ima sasvim drugu verziju tog događaja od onoga što danas svjedoči susjed koji vjerojatno i sam radi za istog zemljoposjednika. Soraya Sobhrang iz afganistanske komisije za ljudska prava ne želi isključiti ubojstvo: "Oko ponoći su se u kući Abdul Khaliqa čuli hici. Susjedi su brzo pozvale policiju. Žena je bila mrtva, a njen sin teško ranjen”.
Nader Nazari, šef odjela komisije za ljudska prava u Helmandu tvrdi da ovakva ucjena: kćerke ili novac koji je Abdula Khaliqa odveo u smrt - nije usamljen. On govori o “formi trgovine ljudima”: "Bez obzira na to što su ilegalno uzgajali opijum, nehumano je, ali i protiv afganistanskog zakona i baš kao i protiv šerijata da su se tražile kćerke umjesto novca."
Žene su žrtve trgovine drogom
Nader Nazari dodaje da je posljedica ovog uzgoja opijuma i sve brojnije nasilje nad ženama. "Već se događalo da su muškarci, zbog uzgoja ili ovisnosti o drogi, tražili od svojih žena da nabave novac. Žene su onda imale samo dvije mogućnosti: da pobjegnu ili da se bave prostitucijom”.
„Bez obzira koje rješenje izaberu, žene su za konzervativno afganistansko društvo one koje su pogriješile“, objašnjava Nazari. To znači da i muškarci koji su svoje žene prisilile na prostituciju, nisu krivi, nego njihove žene.
Poljoprivrednicima koji nisu željeli imali veze sa opijumom i drogom su do sad mogli dobiti pomoć iz vladinih programa. To je do sad davalo dobre rezultate, ali nakon povlačenja zapadnih trupa, budućnost takvih programa je neizvjesna. To znači da je uz siromašne poljoprivrednike i upletenost moćnih interesnih grupa u uzgoj i prodaju droga takva borba već osuđena na neuspjeh.