Netolerancija i strahovi - Eurovizija u Srbiji

Beograd se ovih dana svijetu prikazuje u najljepšem izdanju: u prvom je planu zabava! Molimo bez politike, to je deviza koju su domaćini Eurosonga 2008. stavili u prvi plan. Međunarodni "pokret" obožavatelja šlagera nema ništa protiv. Oni se dobro zabavljaju u glavnom gradu Srbije.

Dobrodošli u Srbiju!

"Dobrodošli u Srbiju, dobrodošli u Beograd, nadam se da nas volite!" Tako je Jelena Tomašević dočekala oko 15.000 gostiju iz cijelog svijeta, koji u Beogradu na licu mjesta prate Euroviziju. Ona će s pjesmom "Oro" predstavljati svoju domovinu na natjecanju. Radi se o folklornoj ljubavnoj pjesmi, u kojoj ona odašilje poruke svima onima koji ih žele čuti, tu ima materijala za svakoga: ima i stihova o Europi i o Kosovu. Radikalima se sviđa strofa o Vidovdanu, danu na koji se Srbi prisjećaju bitke na Kosovo polju. Homoseksualci između redaka "čitaju" Jeleninu poruku o toleranciji: "neka svatko živi onako kako želi", pjeva ona. Stvarnost je u Beogradu ipak drugačija. Tamo se homoseksualci osjećaju sigurnima samo zbog toga što ih na ulicama glavnoga grada čuva nekoliko stotina policajaca. Prvenstveno u civilu.

No, kad nema Eurovizije, u Srbiji gay populacija sa strahom izlazi na ulice i pokazuje se u javnosti. Boris Miličević je šef svojevrsnog građanskog pokreta za prava homoseksualaca. Njega su nepoznate osobe u par navrata pretukle zbog seksualne orijentacije: "Proteklih su godina u više navrata napadnuti gosti koji su zalazili u gay klubove. Nasilnici bi čekali u mraku na njih i kad bi homoseksualci napustili lokaciju, oni su ih pratili i onda napali."

Preporuke gay gostima izvana

A nasilnici su uglavnom pristalice Radikalne stranke i nacionalista. Za njih je homoseksualnost bolest koju treba iskorijeniti. Uzgred: to mišljenje dijeli i dvije trećine žitelja Srbije. Miličević je stoga (uz pomoć britanskog veleposlanstva) tiskao brošuru s korisnim savjetima za inozemne gay goste. Na nekoliko stranica nevedeni su telefonski brojevi, npr. policije i hitne pomoći, te preporuke da gosti ne oblače upadljivu odjeću, da se ne ljube na ulici, da se ne drže za ruke..."Slika muškarca u Srbiji je prilično jasna: ovdje muškarci moraju imati snažno i mišićavo tijelo, tu nema mjesta za mekušce i za osjećaje", dodaje aktivist za prava gay ljudi.

Da, Srbija je kklasično mačističko društvo, no organizatori Eurovizije tvrde da se nitko ne treba bojati, pa čak ni pjevači iz onih zemalja koje su priznale neovisnost Kosova. Na primjer "No Angels" iz Njemačke. Četiri pjevačice znaju da nemaju velikih izgleda za osvajanjem prvog mjesta, no one su u Beograd došle s jasnom porukom: one žele graditi mostove razumijevanja među narodima! Pjevačica Nadja kaže kako je njezina baka bila Srpkinja i da u bandu "...svi mi sretno živimo jedni s drugima, bez obzira na religioznu pripadnost...mi smo tolerantni".

Mračna vladavina radikala

Ono što njemačke predstavnice nisu vidjele i ne vide u Beogradu su na primjer prošlodnevne demonstracije ispred gradske vijećnice. Građani se tamo bune protiv buduće gradske vlade s kandidatom Radikalne stranke za dužnost gradonačelnika. Aleksandar Vučić želi preuzeti tu poziciju uz pomoć socijalista. To ne odgovara mnogim Beograđanima: "Mi moramo spriječiti da ova tama prekrije naš grad", kaže jedan stanovnik Beograda. A jedna njegova sugrađanska dodaje: "Civilizirani dio Beograda je depresivan, ljudi žive u strahu. Mi već od ranije znamo što je stravična vladavina radikala!"

Antieuropska koalicija u glavnom gradu mogla bi biti najava iste vladajuće konstelacije i u cijeloj Srbiji. Koalicija radikala i socijalista mogla bi biti nesretan savez za budućnost zemlje, tvrde kritičari te opcije. Ali srećom u Beograd ovih dana se čuje puno glazbe, a glazba širi mir i pokazuje da su Srbi otvoren i prijateljski raspoloženi narod, tvrdi Jelena Tomašević: "Nadam se da ćemo Srbiju prikazati u boljem svjetlu nego inače. Mi smo do sada u Europi i u svijetu prikazivani u vrlo lošem kontekstu, nadam se da će se to sada sve promijeniti."